U nekih bolesnika potrebno je posegnuti za kombiniranom terapijom u cilju poboljšanja mokrenja. Upotrebom dvaju ili više lijekova nastoji se postići dvojaki učinak kombiniranjem njihovih različitih mehanizama djelovanja.
KOMBINIRANA TERAPIJA
U nekih bolesnika potrebno je posegnuti za kombiniranom terapijom u cilju poboljšanja mokrenja. Upotrebom dvaju ili više lijekova nastoji se postići dvojaki učinak kombiniranjem njihovih različitih mehanizama djelovanja. Pored toga, kombinacija je opravdana kada su i ciljevi koje želimo postići različiti, a postojeće stanje bolesti i bolesnika zahtijeva poboljšanje više od jednog parametra.
a) Alfa-blokator + inhibitor 5-alfa reduktaze
Ovo je, na primjer, kombinacija tamsulosina i finasterida. Tamsulosin, blokadom alfa-receptora u izlaznom dijelu mjehura i prostatičnom segmentu mokraćne cijevi, olakšava mokrenje odnosno smanjuje intenzitet opstruktivnih tegoba mokrenja (ostvaruje deblji mlaz mokraće, smanjuje se isprekidanost mlaza i potreba za naprezanjem …). Takvo poboljšanje mokrenja i ublažavanje postojećih tegoba, a to je bolesniku najinteresantnije, očituje se smanjenjem IPSS zbroja i subjektivnim povećanjem kvalitete života. Tamsulosin djeluje brzo, već nakon 2-3 dana uzimanja, i to dominantno na smanjenje intenziteta i učestalosti opstruktivnih simptoma. Finasterid, nasuprot tome, djeluje sporo – tek nakon 6 mjeseci uzimanja, a njegov primarni cilj i nije smanjenje tegoba nego sprječavanje progresije bolesti. On djeluje „na dugi rok“ i njegov je cilj izbjeći nastanak kasnih komplikacija u onih bolesnika u kojih je bolest pokazala svoju progresivnu narav. On tako smanjuje učestalost nastanka akutne retencije urina (nemogućnost mokrenja), smanjuje vjerojatnost za nužnošću operacije te komplikacije progresivne bolesti (recidivna krvarenja, divertikli i kamenci mjehura, bubrežna insuficijencija, recidivne uroinfekcije) koje se, redom, moraju kirurški liječiti.
Dakle, kombiniranjem ova dva lijeka postižemo brzo smanjenje intenziteta tegoba i dugoročno preveniramo progresiju bolesti odnosno nastanak komplikacija. Ovakav oblik terapije indiciran je u bolesnika s umjereno i jako izraženim tegobama (IPSS>7) u kojih istodobno postoje rizici progresije bolesti i kasnijeg nastanka komplikacija.
b) Alfa-blokator i antimuskarinik
Ovdje kao primjer navodimo kombinaciju tamsulosina i solifenacina. Iako tamsulosin primarno djeluje na opstruktivne on, posredno, blago reducira i iritativne simptome mokrenja – nikturija, učestalo mokrenje, urgencija … Solifenacin, pak dominantno djeluje smanjujući upravo iritativne simptome. Ukoliko tamsulosin sam reducira opstruktivne ali, unatoč tome, zaostanu izraženi iritativni simptomi potrebno je u terapiju dodati solifenacin. Naravno, kombinacija ova dva lijeka ne može zadovoljiti potrebe bolesnika koji imaju progresivno uvećanje prostate (prostata ≥ 40 gr, PSA>1.5, trajno postojanje veće količine zaostalog urina nakon mokrenja-rezidualni urin …), pa je takvim bolesnicima, iako ih nema puno, potrebna trojna terapija – alfa blokator + inhibitor 5-alfa reduktaze + solifenacin.
Na kraju, osobno nisam pobornik pretjeranog uzimanja lijekova jer oni nisu svemoćni i ne treba očekivati da će ukloniti ama baš sve tegobe. Potrebno je, katkad, pomiriti se s određenim neizbježnim posljedicama starenja jednako kao što je potrebno olakšati i prevenirati one nevolje koje se olakšati i predusresti mogu. U svemu tome treba ostati zadovoljan onim što je moguće ostvariti.
6.4.2017
