Krajem prošlog stoljeća koncept rehabilitacije srčanih bolesnika bio je dobro utemeljen u zemljama zapadne Europe i u SAD-u. Program rehabilitacije bio je definiran s nekoliko faza…
Preporuke za tjelesnu aktivnost bolesnika nakon IM od 1980. do 1990. godine
Krajem prošlog stoljeća koncept rehabilitacije srčanih bolesnika bio je dobro utemeljen u zemljama zapadne Europe i u SAD-u. Program rehabilitacije bio je definiran s nekoliko faza.
Prva ili hospitalna rehabilitacijska faza s programom tjelesne aktivnosti tijekom bolničkog liječenja bolesnika s akutnim infarktom miokarda (IM).
Druga faza ili konvalescentna rehabilitacijska faza počinje nakon optusta iz bolnice i traje 6 do 8 tjedana.
Treća ili postkonvalescentna rehabilitacijska faza trajanja je od 4 do 6 mjeseci ili još duže i do 12 mjeseci. U svakoj rehabilitacijskoj fazi važno mjesto ima i edukacija bolesnika ovisno o njegovom poznavanju srčanožilnih bolesti i tjelesne aktivnosti.Od 1980. godine meta-analize tradicionalne rehabilitacije srčanih bolesnika pokazuje sniženje mortaliteta za oko 25%. Mortalitet bio je još niži uz provođenje mjera sekundarne prevencije srčanožilnih bolesti. Rezultati istraživanja pokazali su i smanjenje velikih neželjenih kardijalnih događaja u srčanih bolesnika uključenih u program rehabilitacije. Tjelesna aktivnost i program edukacije koronarnih bolesnika imaju pozitivne učinke na tradicionalne čimbenike rizika, postiže se snižavanje masnoća u krvi, snižavanje krvng tlaka, bolje reguliranje glikemije i smanjenje prekomjerne tjelesne težine. Rezultati istraživanja dali su nam čvrste dokaze o koristi rehabilitacije srčanih bolesnika, a program rehabilitacije postaje integralni dio liječenja srčanih bolesnika.
Preporuke za tjelesnu aktivnost bolesnika nakon IM u 21. stoljeću
Loše životne navike kao što su pušenje duhanskih proizvoda, nezdrava prehrana i tjelesna neaktivnost danas su široko prihvaćeni kao vodeći čimbenici rizika koji povećavaju rizik neželjenih srčanožilnih događaja. Ustanovljeno je da redovita tjelesna aktivnost smanjuje smrtnost za 25-30% bolesnika s dokazanom bolešću srca. Nadalje redovita tjelesna aktivnost koronarnih bolesnika utječe na bolju kontrolu multiplih čimbenika rizika kao što su gojaznost, hiperglikemija, krvni tlak i razina kolesterola u krvi. Današnje su preporuke za tjelesnu aktivnost trajanja 150 minuta tjedno srednjeg intenziteta, aerobne vježbe ili 75 minuta tjedno jačeg intenziteta, aerobne vježbe ili kombinacija vježbanja srednje teškog i teškog intenziteta. U programu rehabilitacije srčanih bolesnika središnje mjesto ima tjelesna aktivnost uz psihološku potporu bolesnika, dijetetske mjere, edukaciju bolesnika i uklanjanje čimbenika rizika koji su promjenljive naravi. Tjelesna aktivnost je kontrolirana i programirana za svakog bolesnika.
Tjelesne aktivnosti obuhvaćaju tjelovježbe, trenig na biciklergometru ili na pokretnoj traci, hodanje na trim stazama u prirodi, plivanje i rekreacijske sportske aktivnosti i vježbanje na raznim spravama za poboljšanje kondicijske sposobnosti. Intenzitet i trajanje svakog oblika tjelesne aktivnosti temelji se na kliničkom statusu i na rezultatima testa opterećenja svakog bolesnika.
Razlikujemo tjelesnu aktivnost visokog opterećenja, srednje teškog opterećenja i niskog opterećenja.
Rezultati brojnih studija pokazali su korisne učinke tjelesne aktivnosti koronarnih bolesnika. Korisni učinci su smanjenje smrtnosti i smanjenje incidencije velikih neželjenih kardijalnih događaja. U rehabilitaciji srčanih bolesnika središnje mjesto ima tjelesna aktivnost i vježbanje. Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da svi bolesnici koji podnose preporučene tjelesne aktivnosti, individualne vježbe s postupnim povećanjem intenziteta i trajanja vježbanja mogu biti uključeni u programe rehabilitacije.
Danas smo svjedoci napretka u uklanjanju čimbenika rizika koji su promjenljive naravi, napretka u revaskularizacijskim procedurama uz ranu mobilizaciju bolesnika s akutnim IM. Zbog toga je danas značajno kraće trajanje liječenja u bolnici nego u prošlom stoljeću, a time i manje smanjenje kondicijske sposobnosti bolesnika. Danas se već naveliko koriste nove tehnološke mogućnosti interneta, mobilnih telefona uz razne mobilne aplikacije poznate pod nazivom eZdravlje, engl. eHealth. Na taj način možemo komunicirati s bolesnicima i imati nadzor na daljinu uz kontrolu srčanoga ritma, srčanih aritmija, simptoma bolesnika itd. Postoje također i interaktivni „online“ programi s mobilnim aplikacijama na mobilnim „pametnim“ telefonima, te mogućnosti praćenja potrošnje energije kod tjelesnih aktivnosti, izračunavanje broja prijeđenih koraka ili broja kilometara tijekom šetnji ili trčanja.
Pomoću dodatnih uređaja npr. srčani monitor i mobilne aplikacije na mobilnom „pametnom“ telefonu putem interneta moguće je slanje bolesnikovih podataka u bolnicu kod tzv. nadzora na daljinu.
U zaključku, u zadnjih 100 godina u potpunosti su se promijenile preporuke za tjelesnu aktivnost koronarnih bolesnika. Preporuke su bile od mirovanja u bolničkom krevetu početkom prošloga stoljeća pa do rane mobilizacije bolesnika nakon IM u drugoj polovici prošlog stoljeća. Danas uz program tradicionalne rehabilitacije srčanih bolesnika i sekundarne prevencije model rehabilitacije u stalnom je napretku, on je fleksibilan i usredotočen na preventivne mjere i individualne potrebe bolesnika. Velike su mogućnosti eZdravlja, a u skoroj budućnosti biti će sve veća i njegova implementacija u rehabilitaciji i korisna široj populaciji srčanih bolesnika u kontekstu promjena njihovih loših životnih navika.
12.10.2016
