Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Nema “konkretnog” lijeka za miješanu bolest vezivnog tkiva, ali postoje lijekovi koji mogu pomoći u kontroli znakova i simptoma ove bolesti.

Liječenje bolesti

Terapija mora biti posebno namijenjena svakom organskom sustavu koji je pogođen ovom bolešću. Općenito, tretman je često usmjeren na suzbijanje upale prisutne u tkivima uporabom protuupalnih  i imunosupresivnih lijekova. Blaže oblike bolesti treba redovito kontrolirati i ne zahtijevaju uporabu lijekova. 

U terapijske postupke ubrajamo: opće mjere, postupke fizikalne terapije i lijekove.

1. Opće mjere podrazumijevaju: zaštiti ruke od hladnoće i spriječiti simptome Raynaudov fenomena, prestanak pušenja, smanjenje stresa, kao i zdrava prehrana zbog bolesti srca i krvnih žila.
2. Cilj fizikalne terapije je kontrola simptoma i održavanje funkcije koštanog mišićnog sustava. U svakodnevni život ovih pacijenta bi trebala biti uključena i fizička aktivnost, odnosno vježbe programski prilagođene potrebama bolesnika s artritisom.
3. Lijekovima želimo smanjiti smrtnost i spriječiti komplikacije bolesti. Koristimo se raznim skupinama lijekova, kao:

• Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL);  ovi lijekovi smanjuju bol i upalu, te dovode do poboljšanja pokretljivosti i funkcije organizma. Blaga MBVT se može kontrolirati s NSAIL-a. U ovu skupinu lijekova ubrajamo: naproksen, ibuprofen, diklofenak, piroksikam, te noviju generaciju lijekova tzv. COX-2 inhibitore poput celekoksiba i etorikoksiba.
• Inhibitori protonske pumpe; smanjuju želučane tegobe i izlučivanje želučane kiseline, u ovu skupinu lijekova ubrajamo: pantoprazol, omeprazol, esomeprazol, rabeprazol.
• Kortikosteroidi; protuupalni lijekovi koji se daju u težim oblicima bolesti. Često se koriste u kombinaciji s drugim lijekovima.
• Lijekovi koji mijenjaju tijek bolesti; poput antimalarika klorokina. Ovi lijekovi smanjuju aktivnost bolesti i uzimaju se u dužem periodu. Ili imunosupresivni lijekovi kao ciklofosfamid koji smanjuju aktivnost vlastitog imunološkog sustava.
• Lijekovi za povišeni krvni tlak; poput blokatori kalcijevih kanala koji šire krvne žile te tako djeluju i na simptome Raynudovog sindroma.
• Biološki lijekovi. Spadaju u novije lijekove, te blokiraju važne posrednik upalnog procesa. Dovode do smirivanja simptoma bolesti ali, još važnije, sprječavaju daljnja strukturalna oštećenja zglobova i zaustavljaju napredak bolesti. To su infiksimab, adalimamaba, etanercept i drugi. Primjenjuju se prema zadanim protokolima. Najvažnije nuspojave su im ozbiljne infekcije, posebice reaktivacija tuberkuloze.

Prognoza

Neliječeni bolesnici imaju lošu prognozu. No, općenito možemo reći da kod MBVT jako puno ovisi o lokaciji i intenzitetu zahvaćenog organa. Bolesnici koji su se na vrijeme počeli liječiti imaju bolje rezultate. Prevencija nastanka bolesti ne postoji, ali kad se bolest jednom otkrije važno ju je redovito kontrolirati kod liječnika specijalista reumatologije, uz redovitu kontrolu laboratorijskih parametara. Većina bolesnika s MBVT imaju povoljan ishod bolesti, a plućna hipertenzija je najčešća bolest povezana s uzrokom smrti.

Da bi bolesnik imao što bolju prognozu važna je njegova edukacija o ovoj bolesti i komplikacijama bolesti, kao i aktivno sudjelovanje u procesu donošenja odluka. Osim smanjenja rizika za razvoj komplikacija, edukacija pridonosi i poboljšanju funkcionalnih rezultata ovih bolesnika.