Cimet je začin dobro poznat svima, ističe se sadržajem prehrambenih vlakana, manganom, kalcijem i željezom, a u nešto manjoj mjeri sadrži magnezij, selen, cink te vitamin C i K.
Opojni cimet
Potaknuti svoje nepce na istraživanje i uživanje u novim okusima lako je uz začine. Od Istoka do Mediterana aromatične biljke osim što daju aromu i specifičan okus jelima, čine jela lakše probavljivima. Začini imaju i blagotvorna svojstva, djeluju antibakterijski i antiseptički, stimuliraju imunološki sustav, a neki čak i zagrijavaju organizam. Mnoštvo je različitih začina, svaki sa svojim specifičnostima i aromama. Ipak, cimet je začin dobro poznat svima što i ne čudi jer je upravo on jedan od najstarijih začina poznatih čovjeku. Još su stari Egipćani njime obogaćivali napitke i liječili razne bolesti. Slatkasta mirodija opojnog mirisa dobiva se guljenjem kore s tankih grančica zimzelenog drveta. Pri tome se vanjska kora odbacuje, a unutrašnja uvija u štapiće. Postoje na stotine vrsta cimeta, no najpopularniji su cejlonski koji se smatra „pravim cimetom“ te kineski cimet.
Nutritivna vrijednost i ljekovitost cimeta
Cimet se ističe sadržajem prehrambenih vlakana, manganom, kalcijem i željezom, a u nešto manjoj mjeri sadrži magnezij, selen, cink te vitamin C i K. Ljekovita svojstva cimeta možemo zahvaliti trima osnovnim komponentama eteričnih ulja koja nalazimo u kori drveta. Esencijalna ulja sadrže aktivne tvari cinamaldehid, cinamil acetat, cinamil alkohol. Zahvaljujući njima vjeruje sa da cimet djeluje blagotvorno na probavni sustav stimulirajući peristaltiku crijeva te samim time smanjuje nadutost i bolne grčeve. Također se pokazalo da povoljno djeluje na razinu masti i kolesterola, ali i razinu šećera u krvi zbog čega se preporuča i dijabetičarima. U prilog tome govori i studija objavljena 2013. godine u časopisu Annals of Family Medicine. Autori su, naime, sistemnom analizom 10 randomiziranih, kontroliranih studija istraživali utjecaj cimeta na razine masnoća u krvi te razinu glukoze natašte. 543 ispitanika s dijabetesom tipa 2 sudjelovalo je u analiziranim studijama tijekom perioda od 4 do 18 tjedana pri čemu su ispitanici dobivali dozu cimeta od 120 mg do 6 g dnevno. Rezultati meta-analize ukazali su da unosom cimeta u spomenutim dozama dolazi do smanjenja razine glukoze natašte, ukupnog kolesterola, LDL kolesterola te triglicerida. Nadalje, došlo je i do povećanja razine HDL kolesterola. Za sada nije jasan točan mehanizam djelovanja cimeta iako studija objavljena 2009 godine u časopisu American Journal of Clinical Nutrition daje naslutiti da probava začina dovodi do smanjenja razine inzulina te povećane razine peptida koji odgađaju želučano pražnjenje i na taj način pogoduju razini šećera u krvi.
Cimet u kuhinji
Cimet se najčešće dodaje napitcima, desertima, voćnim jelima i kolačima, osobito onima od jabuke. No, rezerviranjem cimeta samo za ova jela uskraćujemo si cijeli spektar doživljaja. Tako cimet odlično nadopunjuje okus zobene kaše, slatkog krumpira, mrkve i zimske bundeve, ali i mesnim jelima od janjetine, piletine i mljevenog mesa. Često se dodaje kavi, a za „instant“ zagrijavanje najbolje je malo cimeta dodati kuhanom vinu.
Kako odabrati i čuvati cimet
Cimet je dostupan u obliku praha i u štapićima. Štapiće možemo čuvati duže, a cimet u prahu ima intenzivniju aromu. Ako možete, pomirišite cimet kako bi se uvjerili da ima slatkast miris i da je svjež. Cimet treba čuvati u dobro zatvorenoj staklenoj posudi, na hladnom, tamnom i suhom mjestu. Mljeveni cimet na ovaj način možete čuvati 6 mjeseci, a cimet u štapićima ostat će svjež jednu godinu. Rok trajanja cimeta možete produljiti ako ga čuvate u hladnjaku, iako Vam pravi znalci to neće preporučiti.
23.12.2015
