Raynaudova bolest – 3. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Iako su uzroci ove bolesti nepoznati, zna se da visoka razina slobodnih radikala, koji nastaju unutar krvnih žila s oslabljenom cirkulacijom, dovodi do oštećenja endotela (unutarnjeg djela žile)  i okolnog tkiva.

Dodaci prehrani u liječenju Raynaudove bolesti

Iako su uzroci ove bolesti nepoznati, zna se da visoka razina slobodnih radikala, koji nastaju unutar krvnih žila s oslabljenom cirkulacijom, dovodi do oštećenja endotela (unutarnjeg djela žile)  i okolnog tkiva. Korištenje antioksidansa u liječenju se temelji na istraživanjima koja su pokazala kako su razine važnih antioksidansa (poput vitamina E, vitamina C i selena) smanjene kod ovih bolesnika. Najznačajniji antioksidansi koji su pokazali pozitivan učinak u liječenju Raynaudove bolesti su:
Vitamin E. Vitamin E je ključan antioksidans. On štiti masne kiseline na stanicama krvnih žila od oksidacije, pa ne dolazi do oštećenja endotela (unutarnjeg djela žile).
Vitamin C. Vitamin C je važan za sintezu kolagena, ključne komponente stjenke krvnih žila. Istraživanja su pokazala da uzimanje vitamina C poboljšava protok krvi.
Niacin. Eksperimentalno ispitivanje korisnosti  niacina u liječenju ove bolesti pokazalo je pozitivne terapeutske učinke na cirkulaciju unutar malih krvnih žila. I to ne samo kroz vazodilataciju (širenje krvnih žila), već i kroz sposobnosti razbijanja ugruška (fibrinoliza) i smanjivanje razine lipida (masnoća) u krvi.
Magnezij. Magnezij je neophodan za opuštanje mišića u malim arterijama. Zahtjevi za magnezijem rastu s povećanjem fizičkog stresa, koji je jedan od okidača u izazivanju simptoma bolesti.
Esencijalne masne kiseline. Omega-3 i omega-6 masne kiseline povećavaju toleranciju krvnih žila na hladnoću.
L-Arginin i N-acetilcistein (NAC).  Pomažu u održavanju malih krvnih žila otvorenima i opuštenima, što je itekako važno kod ove bolesti.
Ginkgo biloba. Smanjuje učestalost napada simptoma, prema nekim znanstvenicima za čak 56%.

Poželjno je da prije uzimanja bilo kojeg od navedenih preparata razgovarate sa svojim liječnikom koji vas može upozoriti ukoliko postoje bilo kakve potencijalne interakcije lijekova ili nuspojave navedenih tretmana.

Preporuke i prevencija

Korisni savjeti koji mogu smanjiti napadaje Raynaudove bolesti i pomoći bolesniku da se dobro osjeća su: prestanak pušenja (pušenje uzrokuje stezanje malih krvnih žila), redovita vježba (vježba može poboljšati cirkulaciju), kontrola stresa (budući da stres može potaknuti napad, treba naučiti prepoznati i izbjeći stresne situacije),  izbjegavati kofein (kofein uzrokuje sužavanje krvnih žila), voditi brigu o svojim rukama i nogama (zaštiti svoje ruke i noge od ozljeda, ne hodati bos, voditi brigu o noktima), izbjegavati ozljede ruku i nogu.
Ukoliko se dogodi napad Raynauda prvo bi trebalo zagrijati ruke ili noge ili bilo koje drugo zahvaćeno područja kože. I za tu svrhu može poslužiti topla voda.  Ako stresna situacija izaziva napad, može se pokušati zaustaviti napad smirivanjem i opuštanjem.
Ukoliko bolujete od Raynauda treba se naučiti živjeti s bolešću. Neke od korisnih mjera prevencije (sprječavanja) napada su:  obući se toplo (zimi, nositi kapu, šal, čarape, čizme i rukavice kada se ide vani, nosite štitnike za uši i masku za lice, ukoliko su vrh nosa i uške osjetljive na hladnoću); poduzeti mjere opreza u zatvorenom prostoru (nositi čarape i rukavice u krevetu  ukoliko je hladnije doba godine, koristiti klima uređaj) i razmisliti o boravku u krajevima s blažom klimom.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Fizikalna medicina i rehabilitacija shutterstock_2285298473

Ahilova tetiva: zašto je osjetljiva kod rekreativaca svih dobnih skupina – liječenje

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteLiječenje Prvi korak je fizioterapija s naglaskom na ekscentrične i koncentrične vježbe uz opterećenje. Ključ rehabilitacije je prilagodba aktivnosti: bol tijekom aktivnosti ne smije biti visokog intenziteta, ako bol traje dulje od 12 sati nakon aktivnosti – opterećenje je bilo preveliko, preporučuje se najmanje 48 sati odmora između jačih treninga. Ekscentrične vježbe (produljenje mišića pod […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija shutterstock_2376513245

Ahilova tetiva: zašto je osjetljiva kod rekreativaca svih dobnih skupina

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Fizikalna medicina i rehabilitacija shutterstock_2623678973

Degenerativna ozljeda meniska – 9. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Kako protumačiti MR nalaz lumbalne kralježnice s protruzijama i ekstruzijom diska uz kompresiju živca?

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Zašto se oteklina koljena ne smanjuje dva mjeseca nakon operacije i kako dalje postupiti?

Fizikalna medicina i rehabilitacija shutterstock_2654475679

Degenerativna ozljeda meniska – 8. dio

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaDegenerativne ozljede meniska obično nemaju dobru sposobnost spontanog zacjeljivanja. Zbog toga je liječenje uglavnom usmjereno na ublažavanje simptoma, prvenstveno boli i smanjene pokretljivosti. Neoperativno (konzervativno) liječenje, koje uključuje individualno prilagođenu fizioterapiju, i operativno liječenje djelomičnom resekcijom meniskusa u konačnici često imaju slične rezultate. Dobro planirana i prilagođena fizioterapija može značajno smanjiti bol i poboljšati kvalitetu […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija Depositphotos_73264349_L

Degenerativna ozljeda meniska – 7. dio

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaKirurško liječenje Kirurško liječenje meniska, najčešće u obliku artroskopske djelomične meniscektomije, razmatra se kada neoperativno liječenje ne donese poboljšanje, a bolesnik nema uznapredovalu artrozu (istrošenost koljena). Operacija se također može preporučiti ako postoje izraženi mehanički simptomi, primjerice blokada koljena ili nemogućnost potpunog ispružanja i savijanja noge. Tijekom zahvata uklanja se samo oštećeni i nestabilni dio […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija Depositphotos_138048256_L

Degenerativna ozljeda meniska – 6. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteLiječenje Prije su se degenerativne ozljede meniska najčešće liječile operacijom, pri čemu se oštećeni dio meniska uklanjao. Međutim, novija istraživanja pokazala su da se rezultati takvog zahvata ne razlikuju mnogo od onih koji se postižu neoperativnim, odnosno konzervativnim liječenjem. Bez obzira na način liječenja, cilj je isti – ublažiti bol i poboljšati pokretljivost koljena. Pokazalo […]