Inkontinencija je nevoljno otjecanje mokraće. Odmah treba razlučiti pravu inkontinenciju, koja podrazumijeva, znatniju količinu mokraće od pojave prokapavanja nekoliko kapi urina nakon dovršenog mokrenja.
Ovo drugo NIJE inkontinencija nego se ubraja u tzv. postmikcijske smetnje mokrenja i ne predstavlja znak bilo koje bolesti. Radi se o kategoriji smetnji koja je više higijenskog nego medicinskog značenja iako se sve veći broj muškaraca razne dobi, a osobito stariji, žale na tu tegobu – vjerojatno u nedostatku značajnijih tegoba.
Inkontinencija može biti simptom neke druge bolesti ili samostalna bolest. Kao samostalnu bolest mnogo češće je viđamo u žena gdje se najčešće podrazumijeva da govorimo o tzv. stress-inkontinenciji. U osoba s nekim preboljelim neurološkim bolestima, kao što je cerebrovaskularni inzult (moždani udar, CVI), traumatsko oštećenje kralješnice s posljedičnom ozljedom leđne moždine ili drugim (rjeđim) neurološkim bolestima, inkontinencija se razvija kao osljedica, odnosno simptom osnovne bolesti.
U muškaraca načelno treba razlikovati dva temeljna oblika inkontinencije. Onaj češći je tzv. urgentna inkontinencija koja se razvija u sklopu sindroma prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura. Taj sindrom je obilježen urgentnim mokrenjem danju (taj pojam je već ranije objašnjen u jednoj od kolumni), učestalim mokrenjem i noćnim mokrenjem (nikturija, nokturija). Često se viđa u muškaraca srednje dobi, a nerijetko je posljedica psihogenog stresa kojem su muškarci te dobi izloženi. U tim okolnostima vrlo je česta urgencija i nikturija, dok je prava urgentna inkontinencija ipak rjeđa. Razvojem magnetne rezonance (MR) i njezinom čestom primjenom uočeno je kako velik broj žena i muškaraca ima degenerativne promjene vratne kralješnice s izravnom kompresijom vratnog segmenta leđne moždine. U takvim okolnostima nerijetko se također razvija simptomatologija prekomjerno aktivnog mjehura s više ili manje izraženom urgentnom inkontinencijom.
Drugi oblik posljedične, sekundarne inkontinencnije u muškaraca je tzv. paradoksalna, lažna ili preljevna inkontinencija (engl., overflow; lat., ischiuria paradoxa). Radi se o stanju koje se razvija postepeno i u kranjoj fazi dovodi zapravo do nemogućnosti mokrenja. Stanje se NE manifestira kao akutna retencija urina (jakim nagonom na mokrenje uz istodobnu nemogućnost mokrenja) iako se zapravo radi o nemogućnosti mokrenja. Naime, postepenim napredovanjem opstruktivnog mokrenja (najčešći je uzrok benigno uvećana prostata) oštećuje se senzorij mokraćnog mjehura i on više ne registrira ispravno stupanj punoće odnosno ne signalizira nagon za mokrenjem kad se napuni. Tako mjehur postane pun, a njegovo pražnjenje se, zbog prepunjenosti, manifestira vrlo učestalim ispuštanjem manjih količina mokraće što sliči inkontinenciji. U okolnostima takve simptomatologije uvijek je neophodno najprije isključiti kroničnu retenciju koja se manifestira preljevnom inkontinencijom. To je moguće jednostavnim ultrazvučnim pregledom mokraćnog mjehura.
Do slične, lažne inkontinencnije, mogu dovesti i druge bolesti starijih muškaraca. Npr. dugotrajni dijabetes dovodi do polineuropatije, a oštećenje živaca koji inerviraju mokraćni mjehur rezultira oštećenjem senzorija mjehura (slično kako je oštećen i senzorij nogu u takvih dijabetičara), a pored toga slabi i kontrakcijsku sposobnost mjehura. Krajnji rezultat je atonični dijabetički mjehur (poput vreće) koji više i ne registrira da je pun dok se istodobno ne može ni kontrahirati, odnosno isprazniti.
18.12.2018
-500x400.png)
