Izolacija je jedna od nužnih preventivnih mjera tijekom epidemija zaraznih bolesti. No, ima i svojih negativnih psiholoških posljedica koje se ponekad mogu pojaviti nakon više mjeseci ili godina, stoga je potrebno planski razmišljati o periodu provedenom u izolaciji.
Stresori nakon izolacije
Financije: mogu biti problem tijekom izolacije, zbog nemogućnosti rada i potrebe prekidanja svojih profesionalnih aktivnosti, a bez postojanja budućih planova. Ovaj negativan učinak je dugotrajan. Financijski gubici zbog karantene dovode do ozbiljnog socioekonomskog stresa i značajan su rizični čimbenik niza psiholoških poremećaja, a još mjesecima nakon izolacije uzrok su tjeskobe i ljutnje. Djelomičan uzrok može biti i socijalna izolacija, a mnogi u financijskom smislu postaju ovisni o svojim obiteljima
Stigma: stigmatizacija od strane drugih osoba često se nastavlja još neko vrijeme nakon završetka izolacije (okolina ih izbjegava, ne pozivaju tu osobu na druženja, upućuju im kritizirajuće komentare). U smanjenju stigmatizacije pomaže educiranje o bolesti, pojašnjavanje svrhe izolacije i opće zdravstvene informacije. Način medijskog izvještavanja značajno utječe na formiranje stigmatizirajućih stavova putem dramatičnih naslova i širenja strahova. Stoga su nužne brze, jasne poruke kako bi se poboljšalo točno razumijevanje situacije.
Kako umanjiti posljedice izolacije?
Izolacija je jedna od nužnih preventivnih mjera tijekom epidemija zaraznih bolesti. No, ima i svojih negativnih psiholoških posljedica koje se ponekad mogu pojaviti nakon više mjeseci ili godina, stoga je potrebno planski razmišljati o periodu provedenom u izolaciji. Pojava određenih psiholoških smetnji ne mora nužno biti povezana s ranije prisutnim psihičkim smetnjama. No, vjerojatnije je da će osobe koje boluju od nekog psihičkog poremećaja koji se javio zbog iskustva traume, trebati dodatnu podršku nakon izolacije. Važna je i podrška zdravstvenim radnicima koji su pod povećanim rizikom premda ne moraju biti u izolaciji.
Preporuke za umanjivanje posljedica izolacije
Neka izolacija traje što je moguće kraće: dulja izolacija ima lošiji psihološki učinak. Kada je potrebna, obavezno je pridržavanje izolacije, no preporuča se da ne traje dulje nego je potrebno. Kada se produlji onima koji su već u izolaciji, može izazvati osjećaj demoralizacije.
Dati ljudima što je moguće više informacija: osobe u izolaciji često se boje da će biti zaražene ili da bi mogli zaraziti druge. Također često imaju katastrofičnu procjenu i doživljaj svakog tjelesnog simptoma koji im se javi tijekom perioda izolacije zbog straha da se ne radi možda o pojavi bolesti. Razlog često može biti i nedovoljna informiranost.
Osigurati adekvatnu opskrbljenost: važna je opskrba za osnovne potrebe i što je brže moguće. Najbolje bi bilo opskrbiti te osobe unaprijed.
Smanjiti dosadu i poboljšati komunikaciju: aktivirati socijalnu mrežu, bez obzira na udaljenost, pomaže ne samo u smanjenju aktualne tjeskobe, već dugoročnog stresa. Mogućnost komunikacije s obitelji i prijateljima je neophodna, a po potrebi i dostupnost psihološkog suporta. Stoga je važno tim osobama osigurati mobitel, internetsku vezu te ostala sredstva komuniciranja.
Zdravstveni radnici zaslužuju posebnu pozornost: negativni utjecaj na njih imaju i tuđi stigmatizirajući stavovi. Dodatno im teško može pasti i odvojenost od kolega te se pojačava osjećaj izoliranosti.
Altruizam je bolji od prisile: osjećaj da ćemo pomoći drugima može smanjiti doživljaj stresa u takvoj situaciji. Naglasak na tome da izolacija omogućava sigurnost drugima, posebice vulnerabilnima i svojim bliskim osobama, kao i čitavom društvu, umanjuje negativan učinak na mentalno zdravlje i suradljivost osoba u izolaciji.
Prilagođeno prema literaturi:
Brooks, SK et al. The psychological impact of quarantine and how to reduce it: rapid review of the evidence. The Lancet. Published online February 26, 2020. https://www.thelancet.com/journals/lancet/article/PIIS0140- 6736(20)30460-8/fulltext#%20
6.4.2020
