Postporođajna (postpartalna ili puerperalna) psihoza javlja se dosta rijetko, no može imati vrlo ozbiljne posljedice.
Postporođajna (postpartalna ili puerperalna) psihoza javlja se dosta rijetko, no može imati vrlo ozbiljne posljedice. Obično se javlja ubrzo nakon poroda (nakon dva do osam tjedana), a psihotični simptomi se razvijaju vrlo brzo, tijekom nekoliko sati ili dana. Bolesnica je obično iznimno zabrinuta, konfuzna, upadnog ponašanja, nepovjerljiva, uz pojavu sumanutih misli koje su najčešće proganjajućeg sadržaja. Mogu se javiti i halucinacije koje se obično odnose na novorođenče (obično vidne halucinacije u kojima se nešto događa s djetetom). Iskrivljeno viđenje realiteta uglavnom je vezano za novorođenče ili oca djeteta, dok percepcija drugih osoba ili događaja ostaje nedirnuta. Često je prisutna smanjena potreba za snom, uz periode potpune pasivnosti ili somnolentnosti, a odnos prema novorođenčetu varira od pretjerane (bizarne – psihotične) brige za dijete do toga da ga majka sasvim zanemaruje. Majka se vrlo teško nosi s neznatnim stresorima i frustracijama iz okoline, a u takvim stanjima može počiniti i infanticid (čedomorstvo) ili suicid.
Od anksioznih poremećaja može se javiti panični poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, poremećaj prilagodbe ili opsesivni simptomi koji uključuju ponavljujuće i uznemirujuće misli, a usmjerene su na dijete (npr. da će mu se nešto dogoditi ili da bi ga ona mogla ozlijediti). Uz takve misli mogu se javiti i prisilne radnje koje smanjuju taj strah i napetost (npr. izbjegava se kupanje, mijenjanje pelena ili izlazak iz kuće).
Stav da su poremećaji raspoloženja normalni i uobičajeni tijekom trudnoće i nakon poroda dovode do toga da se ovi poremećaji u velikom broju slučajeva ne prepoznaju i ne liječe. Posebno kada žene koje su zahvaćene ovim poremećajem radi osjećaja krivnje i srama pokušavaju prikriti smetnje i ostaviti dojam kako su sretne radi ostvarenog majčinstva. Dodatan pritisak u njima izaziva strah da bi im se moglo oduzeti dijete.
Ako se ovi poremećaji ne liječe, posljedice do kojih oni dovode nisu samo ozbiljni za majku, već i za dijete i čitavu obitelj, koji također mogu razviti psihičke smetnje. Psihičke smetnje majke negativno utječu na socijalni, intelektualni i emocionalni razvoj djeteta. Majka koja pati od gubitka volje i afektivne praznine ne može dovoljno angažirano brinuti za dijete i zadovoljiti njegove potrebe, uključujući i neprimjerenu skrb što uključuje odlaske na preglede liječniku, neadekvatnu i nedovoljnu prehranu, higijenu, spavanje ili kretanje što može dovesti do usporenog rasta, smanjene težine i drugih posljedica.
U nastanku ovih premećaja važnu ulogu imaju genetski čimbenici, neželjena trudnoća ili osjećaj da je buduća majka nespremna za dijete, nagle hormonalne promjene, disfunkcionalna obitelj, itd.
U prevenciji ovih poremećaja važni su edukacija buduće majke i članova obitelji, savjetovanje i što bolja podrška prije samog poroda. U tom smislu važno je planirati obitelj uz postupnu prilagodbu na nove uloge i prihvaćanje obaveza. Ako su izraženi simptomi blažeg karaktera, tijekom trudnoće i dojenja pokušavaju se izbjegavati lijekovi, a prednost se daje psihoterapiji i suportivnim tehnikama. Primjenjuju se individualna, obiteljska i bračna psihoterapija. No, ponekad su lijekovi ipak neophodni, odnosno izbor metode liječenje i vrste lijeka (ako je potrebno medikamentozno liječenje) ovisi o specifičnostima poremećaja i oboljele osobe. Ako se radi o teškom depresivnom ili psihotičnom poremećaju kod majke koja doji, a liječenje nije moguće bez primjene medikamenata, dojenje će se prekinuti. Jedna od mogućnosti liječenja je i elektrokonvulzivna terapija.
23.12.2015
