Često nije jednostavno postaviti dijagnozu PTSP-a. S jedne strane diferencijalna dijagnostika može biti komplicirana, a s druge strane PTSP je moguće simulirati jer se dijagnoza u prvom redu temelji na opisu simptoma koje iznosi bolesnik.
Često nije jednostavno postaviti dijagnozu PTSP-a. S jedne strane diferencijalna dijagnostika može biti komplicirana, a s druge strane PTSP je moguće simulirati jer se dijagnoza u prvom redu temelji na opisu simptoma koje iznosi bolesnik. Za postavljanje dijagnoze PTSP-a obično se provodi strukturirani klinički intervju, psihijatrijski pregled, psihometrijski i psihodijagnostički postupci te procjena ponašanja. U dijagnostičkoj evaluaciji PTSP-a važno je istražiti traumatske događaje, kako je bolesnik doživio navedenu situaciju i kako se postavio prema njoj. Važan je individualni emocionalni odgovor.
Liječenje PTSP-a
Liječenje PTSP-a uključuje farmakoterapijsko, psihoterapijsko i socioterapijsko liječenje.
Suvremena farmakoterapija PTSP-a uključuje antidepresive, stabilizatore raspoloženja, benzodiazepine, antipsihotike, antiadrenergike i ostale lijekove, ovisno o izraženoj simptomatici.
Ovisno o težini kliničke slike psihoterapija se može provoditi samostalno ili se kombinira s psihofarmakološkom terapijom. Kroz psihoterapijsko liječenje potrebno je traumatiziranim osobama omogućiti suočavanje s posljedicama traume, uz pokušaja nadvladavanja osjećaja bespomoćnosti, izoliranosti i patnje. Psihoterapijsko liječenje može biti individualno i grupno. Za učinkovitost ove metode liječenja važna je motiviranost bolesnika, sekundarna dobit, podrška okoline te istovremena prisutnost drugih psihijatrijskih poremećaja.
Cilj socioterapijskih metoda liječenja je poboljšanje socijalnog funkcioniranja bolesnika i njegova socijalna prilagodba. Kako su neki bolesnici nakon završetka bolničkog liječenja loše prilagođeni na društvenu sredinu, socioterapija treba unaprijediti njegove odnose bliske i radne odnose, tako što će tijekom ili nakon psihijatrijskog liječenja pripremiti bolesnika na povratak u životnu okolinu. U ove metode liječenja spadaju radna i okupacijska terapija, ples, terapija glazbom, kino predstave te sportske aktivnosti. Ovakav tip liječenja obično se provodi u dnevnim bolnicama ili klubovima liječenih bolesnika.
25.1.2018
