Anoreksija nervoza je poremećaj prehrane kojeg tipično karakteriziraju sljedeći simptomi: uporno odbijanje održavanja tjelesne težine unutar normalnih granica, ekstremno držanje dijete koje je obično udruženo s pretjeranim vježbanjem.
Anoreksija nervoza
Anoreksija nervoza je poremećaj prehrane kojeg tipično karakteriziraju sljedeći simptomi: uporno odbijanje održavanja tjelesne težine unutar normalnih granica, ekstremno držanje dijete koje je obično udruženo s pretjeranim vježbanjem, osjećaj prekomjerne tjelesne težine usprkos iznimnom gubitku težine, pretjerana okupiranost tjelesnim izgledom i težinom, iskrivljena slika o vlastitom tijelu, izrazita mršavost i nastavljanje mršavljenja, ignoriranje problema s preniskom tjelesnom težinom. Iako su takve osobe evidentno pothranjene, one sebe doživljavaju i vide kao pretile. Sav njihov interes fokusiran je na konzumaciju hrane i kontrolu tjelesne težine. Obične se radi o ograničavanju unosa hrane (vrlo male, niskokalorijske količine određene hrane).
Ove probleme češće prepoznaju bliske osobe iz okoline nego sama osoba koja pati od poremećaja. Karakteristike ovih osoba su perfekcionizam, želja za uspostavom kontrole nad barem dijelom svog života, razmišljanje o hrani na način da su hrana i dijeta u fokusu svih aktivnosti, sniženo samopoštovanje jer osoba ne uspijeva zadovoljiti očekivanja, što je ponovo potiče na ponašanja vezana uz poremećaj prehrane i u konačnici dovodi do osjećaj srama, krivnje i prijezira prema sebi te ponovo negativno utječe na samopoštovanje. U podlozi ovog poremećaja prisutan je problem nošenja s teškim emocijama, odgovornostima i stresovima, kao i problem osobe da prihvati vlastitu zrelost, odrastanje i razvoj seksualnosti.
Postoje dva tipa anoreksije nervoze:
-
restriktivni tip koji se izgladnjuje,
-
tip koji se prejeda ili povraća (osoba sama izaziva povraćanje ili zloupotrebljava laksative, diuretike ili emetike),
Ostale moguće ozbiljne posljedice ovog poremećaja su osteopenija ili osteoporoza (smanjena gustoća kostiju), anemija, konstipacija (zatvor), oštećenje srca, suha i žućkasta koža, slabost ili atrofija mišića, krhki nokti i kosa, rast nježne kose po čitavom tijelu (lanugo dlačice), usporeno disanje i otkucaji srca, snižen krvni tlak, sniženje tjelesne temperature, oštećenje mozga, zatajenje organa, osjećaj umora i hladnoće, letargija, neplodnost.
U liječenju anoreksije nervoze važno je održati “normalnu” tjelesnu težinu, liječiti psihološke probleme koji se nalaze u podlozi, ukloniti ili barem smanjiti ponašanja ili misli koji dovode do smanjenog unosa hrane kako bi se spriječila ponovna pojava simptoma.
Ponekad je potrebno uvođenje medikamentozne terapije (antidepresivi, antipsihotici ili stabilizatori raspoloženja), no njihov je učinak ograničen (djelovanje na simptome anksioznosti i poremećenog raspoloženja).
Općenito se može reći da je najbolji multidisciplinarni pristup, a plan liječenja treba prilagoditi osobi. Uključuje individualnu, grupnu i obiteljsku psihoterapiju uz eventualnu medikamentoznu terapiju. Dobro bi bilo uključiti i nutricionista. Što dulje ovo stanje traje, teže je utjecati na njega. U težim slučajevima ako je došlo do pothranjenosti, tjelesnih oštećenja i komplikacija potrebna je hospitalizacija. a mogući su i krajnje fatalni (letalni) ishodi.
23.12.2015
