Postoji nekoliko tipova kockanja – socijalno, profesionalno i patološko. Socijalno kockanje predstavlja prihvatljiv način zabave, nije zaokupljujući i ne uzrokuje ozbiljne negativne posljedice, dok se za profesionalno kockanje kaže da je to “posao uvježbanih i discipliniranih osoba”.
Kod patološkog kockanja prisutno je trajno i ponavljajuće kockanje koje posljedično dovodi do značajnih oštećenja u osobnom, socijalnom ili radnom funkcioniranju.
Patološko kockanje kao psihički poremećaj uvršteno je u Međunarodnu klasifikaciju bolesti 1980. godine. U klasifikaciji MKB-10 kockanje je uvršteno u poremećaje kontrole nagona, što znači nesposobnost osobe da se sudrži od određenog nagona koji je opasan za nju ili druge osobe. Prije samog provođenja čina raste osjećaj napetosti ili uzbuđenja, a tijekom samog čina javlja se osjećaj ugode, zadovoljstva ili olakšanja. Naknadno se može javiti osjećaj krivnje i predbacivanja.
Promijenjeno ponašanje uključuje preokupaciju kockanjem, potrebu za kockanjem sa sve većim količinama novca da bi se postiglo željeno uzbuđenje, ponavljane neuspješne pokušaje da se kontrolira, smanji ili zaustavi kockanje. Kockanje predstavlja načinbijega od problema. Kocka se kako bi se nadoknadili gubici, a osoba počinje lagati kako bi prikrila opseg zaokupljenosti kockanjem. Poduzimaju se različite ilegalne radnje da bi se moglo financirati kockanje. Ugrožavaju se ili gube osobni i profesionalni odnosi zbog kockanja i oslanjanje na druge za novac u otplati dugova.
Pretpostavlja se da se u podlozi ovisnosti o kockanju nalazi kombinacija psiholoških, bioloških i okolišnih čimbenika. Javlja se u oba spola, češće kod mlađih muškaraca. Kod žena se obično javlja nešto kasnije, a često prethodi depresivna epizoda. Često se istovremeno javlja ovisnost o psihoaktivnim tvarima, poremećaji raspoloženja, anksiozni poremećaji, socijalna fobija, opsesivno-kompulzivni poremećaj te suicid. Ponekad pojava kockanja može upućivati na početak bipolarnog poremećaja.
Kockanje može biti sporadično ili redovito, a tijek je obično progresivan. Odnosno, s vremenom je kockanje sve učestalije, a ulozi postaju sve veći. Međutim, uzbuđenje i rizik su značajniji od mogućeg dobitka. Kao i kod drugih tipova ovisnosti, ovisnicima o kockanju treba jako dugo vremena da bi priznali da imaju problem i da bi prihvatili pomoć. Kada se jave na liječenje obično su već u velikim dugovima koji ih dovode u brojne komplikacije i probleme u obitelji, na poslu i socijalnim kontaktima.
Liječenje uključuje specijalizirane programe koji se sastoje od individualne terapije, grupne terapije i farmakoterapije te grupe podrške. Cilj liječenja je stjecanje uvida u vlastito ponašanje, uz formiranje novih, zdravijih obrazaca ponašanja te povratak kontrole nad vlastitim postupcima i nagonima. Iznimno je važno da osoba ovisna o kockanju napusti stare navike i društvo koje kocka te da ne posjećuje mjesta na kojima se kocka. Isto tako, takvim je osobama potrebno kontrolirati kreditne kartice, financijske transakcije, kredite i ostale mogućnosti pristupa novcu kako se ne bi stvorili novi izdaci i dugovi.
23.12.2015
