Žalovanje je proces koji predstavlja prirodnu emocionalnu reakciju na gubitak, bilo da se radi o stvarnom, umišljenom ili simboličkom gubitku. U praksi se najčešće susrećemo sa žalovanjem kao reakcijom na gubitak bliske osobe.
Žalovanje je proces koji predstavlja prirodnu emocionalnu reakciju na gubitak, bilo da se radi o stvarnom, umišljenom ili simboličkom gubitku. U praksi se najčešće susrećemo sa žalovanjem kao reakcijom na gubitak bliske osobe. Iako postoje individualne razlike, u normalnom procesu žalovanja prolazi se kroz nekoliko uobičajenih faza. Prvo se javljaju nevjerica i poricanje gubitka, kao reakcija na suočavanje sa surovim realitetom. Dalje slijedi faza ljutnje zbog narušavanja životnih planova s izgubljenom osobom, no ljutnja može biti usmjerena i na druge ljude, posebno na one koji su i dalje živi te im se može zavidjeti na tome. Vremenom će ljutnja ustupiti mjesto tugovanju što je znak prihvaćanja gubitka. Slijedi završna faza u kojoj se uz prihvaćanje gubitka, prihvaća i nova stvarnost u skladu s kojom dolazi do obnove i nastavka života uz promjenu koja se dogodila.
Normalno žalovanje ima funkciju zaštite i održanja psihičke ravnoteže, većina ljudi ga prođe bez stručne pomoći i lijekova, a obično završi unutar godinu dana od gubitka. Da bi se u ovakvim situacijama zdravlje održalo, važno je ne zanemariti i ne zaustavljati proces žalovanja.
Podaci iz literature pokazuju da do 5% ljudi ipak ne uspije proći žalovanje na uobičajen način, nakon čega se razvija komplicirano žalovanje koje može trajati godinama pa i desetljećima. Nešto se češće javlja kod žena. Više je čimbenika koji pogoduju razvoju ovakvog produženog žalovanja, neki ovise o strukturi osobnosti onoga tko žaluje, o njegovim ranim odnosima, a neki o okolnostima smrti bliske osobe. Tako će osobe koje su prethodno iskusile poremećaj raspoloženja ili anksiozni poremećaj imati veći rizik za razvoj kompliciranog žalovanja, kao i one koje su u djetinjstvu imale nesiguran obrazac vezivanja za bliske odrasle osobe. Komplicirano žalovanje češće je kod ljudi koji su tijekom života doživjeli višestruke traume ili gubitke. Veći je rizik i kod osoba koje su izgubile dijete ili životnog partnera te ako je smrt posljedica suicida ili homicida. Osjećaj krivnje zbog propuštene prilike da se fizički bude uz umirućeg, kao i nepovjerenje u pruženu medicinsku skrb također mogu biti faktori rizika koji će voditi u komplicirano žalovanje.
Iskustvo smrti bliske osobe iznimno je stresan događaj, što zbog gubitka, što zbog suočavanja s vlastitom smrtnošću. Ono će kod manjeg broja ljudi izazvati nemogućnost prihvaćanja neugodnog događaja, ostavljajući ih bespomoćnim i preplavljenim bolnim emocijama. Ožalošćeni mogu biti zaokupljeni gubitkom do te mjere da veći dio njihovog dnevnog promišljanja i aktivnosti bude povezan s pokojnikom. To može uključivati promišljanje o okolnostima smrti, osjećaj krivnje i usamljenosti, nemogućnost odvajanja od stvari koje su pripadale pokojniku, česti odlasci na groblje, zapostavljanje živućih članova obitelji i svakodnevnih obveza. U kompliciranom žalovanju osoba ostaje zaglavljena u jednoj od faza žalovanja i bez pomoći izvana teško se uspijeva vratiti uobičajenom životu.
Simptomi karakteristični za komplicirano žalovanje, koji se ne moraju pojaviti istovremeno:
– trajna čežnja i zaokupljenost pokojnikom
– zaokupljenost okolnostima smrti
– poteškoće u prihvaćanju smrti uz veliku emocionalnu bol
– ljutnja povezana s gubitkom
– samooptuživanje
– pretjerano izbjegavanje svih podsjetnika na gubitak
– želja za smrću u namjeri da se bude s pokojnikom
– osjećaj usamljenosti i gubitak povjerenja u druge osobe
– osjećaj da je život besmislen bez pokojnika
– poteškoće u vraćanju prijašnjim interesima i aktivnostima
– oštećenje socijalnog i radnog funkcioniranja.
Ukoliko simptomi i posljedično oštećenje uobičajenog dnevnog funkcioniranja traju najmanje 12 mjeseci, govorimo o kompliciranom žalovanju i potrebi za stručnom pomoći. Kako ovakav oblik žalovanja prelazi okvire uobičajenog žalovanja u društvu u kojem osoba živi, nerijetko je okolina ožalošćenog ta koja primijeti da je nešto pošlo ukrivo i na njihovu inicijativu osoba potraži stručnu pomoć.
Komplicirano žalovanje povezano je s povećanom uporabom duhana i alkohola kao i s povećanim rizikom za brojne tjelesne bolesti (srčane bolesti, hipertenzija, rak). Uz njega se mogu javiti i drugi psihički poremećaji, od kojih su najčešći veliki depresivni poremećaj, PTSP i poremećaj uzimanja psihoaktivnih tvari.
Svi ovi podaci upućuju na važnost pravovremenog prepoznavanja kompliciranog žalovanja i njegovog liječenja kako bi se spriječilo daljnje narušavanje psihičkog i fizičkog zdravlja. Svakako je potrebno potražiti stručnu pomoć ukoliko ožalošćeni iznosi želju za smrću.
Liječenje se prvenstveno sastoji u pružanju psihoterapijske podrške kako bi osoba uspjela proraditi teške emocije, prihvatiti gubitak i dovršiti proces žalovanja. Ukoliko se žalovanju pridružio neki drugi psihički poremećaj, propisat će se lijekovi u skladu sa simptomima koji dominiraju i onemogućavaju nastavak uobičajenog funkcioniranja.
Proces žalovanja kod nekih ljudi može biti dugotrajan, ali i kod njih postoji mogućnost iscjeljenja uz vraćanje potencijala za doživljaj zadovoljstva i životne radosti.
29.5.2020
