Premda mogu nalikovati, funkcionalno se tuga i žalovanje razlikuju. Tuga je emocija i poput ostalih emocija osjećamo ju u kratkim epizodama. Raspoloženje može trajati satima i danima, manjeg je intenziteta i specifičnog je sadržaja. Tužno raspoloženje može biti prisutno tijekom duljih vremenskih perioda nakon značajnog gubitka. Emocije prethode raspoloženju i obrnuto.
Žalovanje sadrži brojne emocije i raspoloženja. Radi se o složenom i dugotrajnom procesu tijekom kojeg se pomičemo od točke gubitka do nove pozicije u kojoj možemo pronaći neku ravnotežu bez onoga što smo izgubili. Dok je tuga vezana uz potpuno priznavanje gubitka, proces žalovanja uključuje njegovo nadrastanje. Što je gubitak veći, veća je praznina u našem životu i dulje žalovanje. Tijekom žalovanja možemo osim tuge osjetiti čitav raspon emocija, od šoka, ljutnje, otupjelosti, krivnje, iscrpljenosti ili straha.
Dok smo preplavljeni žalovanjem teško je povjerovati da je to moguće, no s njim se uglavnom nosimo pomoću otpornosti te bez obzira na težinu gubitka, naša unutarnja otpornost većinu će nas dovesti do oporavka (stanje koje je gotovo jednako našoj ranijoj „normali“) unutar nekoliko mjeseci. U patnji žalovanja, može se činiti nemogućim pronaći zrno nade. Čak nam se može činiti da to što naše žalovanje ne prestaje predstavlja dokaz naše slabosti i nesposobnosti. Preporučuje se tijekom tog dugotrajnog procesa naučiti razvijati otpornost. Jedan od načina je voditi računa da se ne stavljamo u situacije koje će potaknuti naše emocije tuge. Također, razmišljajmo o tome što je preminula osoba ostavila kao uspomenu i za što možemo biti zahvalni.
Premda se većina žalovanja uspije nadvladati otpornošću, kompleksno žalovanja uključuje trajno negativno raspoloženje i emocije.
Cilj procesa žalovanja nije samo prihvaćanje gubitka, već pronalaženje značenja i mudrosti što djeluje poticajno na proces žalovanja. Kako vrijeme prolazi i tuga splašnjava, postižemo bolje razumijevanje složenosti i ljepote života i svijeta.
23.8.2021
