Termin fibromialgija prvi se puta spominje 1976. godine. To je kronična bolest karakterizirana bolnošću mišića, ligamenata i tetiva. Tipično su zahvaćene određene točke na tijelu koje su na dodir vrlo bolne.
Termin fibromialgija prvi se puta spominje 1976. godine. To je kronična bolest karakterizirana bolnošću mišića, ligamenata i tetiva. Tipično su zahvaćene određene točke na tijelu koje su na dodir vrlo bolne (ramena, vrat, prsni koš, kukovi, koljena, laktovi). Glavni klinički simptomi su generalizirana bol udružena sa zakočenošću trupa, bokova i ramenog obruča, a uključuje i pojavu bolova u zglobovima. Često su prisutni gubitak osjeta u rukama i nogama te Raynaudov sindrom. Ove simptome obično prate osjećaj slabosti, kroničnog umora, vrtoglavica, smetnje usnivanja i prosnivanja. Simptomi se pojačavaju u situacijama stresa, straha, hladnoće i umora, a samu bolest mogu potaknuti na primjer emocionalni stres, trauma ili neki operativni zahvat. Dijagnozu može biti teško postaviti jer se uz fibromialgiju mogu javiti i druge bolesti kao što su sindrom iritabilnog kolona ili mjehura, glavobolje (uključujući migrenu), poremećaji menstrualnog ciklusa, sindrom nemirnih nogu, itd. Ne postoje laboratorijski testovi koji eksplicitno dokazuju fibromialgiju.
Češće se javlja kod žena, između 30 i 50 godina starosti te kod osoba koje imaju neki poremećaj spavanja ili boluju od neke autoimune ili reumatološke bolesti. Usprkos brojnim teorijama koje su pokušale objasniti mehanizme nastanka fibromialgije, niti jedan koncept ne objašnjava u potpunosti patogenezu ovog poremećaja. Ističe se kako je ovaj poremećaj multifaktorijalan i da se većinom razvija kod osoba s predispozicijom.
Neke od različitih objašnjenja uključuju: fenomen središnje senzitizacije, poremećenu regionalnu cirkulaciju u mišićima, sniženu razinu određenih aminokiselina (valin, leucin, izoleucin i fenilalanin), poremećaje spavanja, imunološke poremećaje, nedostatak serotonina, ulogu genetskih čimbenika, crte ličnosti, promjene raspoloženja i kognitivna oštećenja.
S psihijatrijskog stajališta su važni rezultati studija koji pokazuju da su blaga ili umjerena kognitivna oštećenja prisutna kod 83% bolesnika, dok je sniženo raspoloženje prisutno kod 80% bolesnika s fibromialgijom. Kod ovih je osoba također vrlo često prisutna povećana anksioznost i crte emocionalne nestabilnosti različitog stupnja.
Potrebno je isključiti sindrom kroničnog umora te razlikovati fibromialgiju od depresije (u čemu pomaže prisustvo ili odsustvo bolnih točaka).
Liječenje fibromialgije je simptomatsko, a uključuje analgetike, antidepresive, mišićne relaksanse, hipnotike, benzodiazepine. Od antidepresiva koriste se tricklički antidepresivi, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (najčešće paroksetin, sertralin, fluoksetin) te inhibitori mješovite pohrane. Smatra se da su mješoviti inhibitori najučinkovitiji i “najsigurniji”, posebice duloksetin i venlafaksin. Ističe se i važnost psihoterapije. Od općih se mjera preporučuje dovoljno sna, kvalitetna prehrana, tehnike relaksacije i smanjivanja stresa, tjelovježba, uz smanjen unos kofeina i alkohola.
Radi prisustva boli ova bolest utječe na radnu sposobnost osobe, a bol, depresija i smetnje spavanja značajno pogoršavaju kvalitetu života. Važno je napomenuti da ova bolest ne dovodi do invaliditeta, a ako se na vrijeme postavi dijagnoza, uz pravu terapiju moguće je posve normalno funkcioniranje.
23.12.2015