Infarkt miokarda može nastati zbog više razloga, a najčešći je razlog aterosklerotska bolest koja dovodi do začepljenja koronarne arterije odgovorne za opskrbu krvlju srčanog mišića. Začepljenje lumena arterije nastaje zbog rupture aterosklerotskog plaka, tromboze, spazma arterije ili raslojavanja (disekcije) stijenke arterije. Infarkt miokarda može nastati i zbog drugih razloga uslijed smanjene opskrbe srčanog mišića kisikom kada su njegove potrebe veće (izrazito visok ili nizak krvni tlak, vrlo ubrzan rad srca, teža slabokrvnost, hipoksemija). Bolesnici koji su preboljeli infarkt miokarda imaju znatno veći rizik od ponovnog nastanka infarkta miokarda (reinfarkta) zbog kombinacije osnovne srčanožilne bolesti, novonastalih promjena na srčanom mišiću i čimbenika liječenja. Vjerojatnost nastanka reinfarkta iznosi 30–40 %, a svaki novi infarkt dovodi do većeg oštećenja srčanog mišića, većih komplikacija i većeg rizika od smrtnosti.
Glavni razlozi povećanog rizika od reinfarkta su sljedeći:
1. Prisutnost i napredovanje aterosklerotske bolesti koja je i uzrokovala infarkt miokarda. Aterosklerotska bolest većinom je difuzna te mogu biti prisutni nestabilni aterosklerotski plakovi skloni pucanju i stvaranju tromba i u drugim dijelovima koronarnih arterija.
2. Prisutnost drugih komorbiditeta i metaboličkih poremećaja: šećerna bolest, arterijska hipertenzija, pušenje, kronična bubrežna bolest, povišene masnoće u krvi
3. Prethodni infarkt miokarda je najjači neovisni prediktor nastanka reinfarkta. Ožiljno tkivo srčanog mišića koje nastane nakon infarkta i novonastale promjene u protoku koronarnih arterija povećavaju taj rizik.
4. Prerani prestanak ili pauziranje uzimanja terapije koja sprječava nastanak ugruška i zaustavlja progresiju aterosklerotske bolesti (osobito antiagregacijska terapija i hipolipemici)
5. Strukturne i hemodinamske promjene srca zbog remodeliranja lijeve srčane klijetke uz oštećenje njezine funkcije kao pumpe. Nastaje veće opterećenje preostalog zdravog srčanog mišića, povećavaju se potrebe za kisikom, povećava se električna i mehanička nestabilnost srca.
6. Povratak bolesnika starim, lošim životnim navikama uz dalje prisutne srčanožilne čimbenike rizika
Kako bi se spriječio ponovni infarkt miokarda vrlo je važno pratiti plan liječenja i usvojiti zdrave životne navike. Sekundarnu prevenciju nakon infarkta miokarda treba započeti što ranije, već u bolnici. Ona treba biti prilagođena svakom bolesniku. Tjelesno i mentalno zdravlje treba promatrati u međusobnoj povezanosti. Sve odluke trebaju zajedno donositi liječnik i bolesnik uz redovite kontrole praćenja bolesti i učinkovitosti liječenja. Bolesnicima se preporučuje što ranije uključivanje u srčanožilnu rehabilitaciju koju vodi multidisciplinarni medicinski tim stručnjaka. Tijekom rehabilitacije individualno se provode vježbe, edukacija bolesnika o njihovim čimbenicima srčanožilnog rizika i o pravilnoj upotrebi lijekova, daju se upute o pravilnoj prehrani i prestanku pušenja, te psihološka podrška i plan povratka svakodnevnim aktivnostima. Rehabilitacija bolesnicima omogućuje poboljšanje tjelesne kondicije, smanjuje rizik od pojave ponovnog srčanog udara i pruža bolju kvalitetu života.
Svaki bolesnik nakon preboljelog infarkta miokarda treba redovito uzimati preporučenu terapiju jer ona pridonosi znatnom smanjenju rizika ponovnog infarkta. Važno je bolesnika educirati o terapiji kako bi dobro poznavao lijekove koje uzima, da zna u koju ih svrhu uzima, u koje ih vrijeme treba uzimati i što od njih može očekivati. Treba naglasiti bolesniku da ne prekida terapiju niti mijenja lijekove bez savjetovanja sa svojim kardiologom i obiteljskim liječnikom. Terapija lijekovima usmjerena je na normalizaciju krvnog tlaka, sniženju razine masnoća u krvi, sprječavanju nastanka krvnih ugrušaka, liječenju srčanog zatajenja, sprječavanju angine pektoris i poremećaja srčanog ritma. U tu svrhu propisuju se hipolipemici (statini uz dodatak i drugih hipolipemika kada je to potrebno), antiaritmici, beta-blokatori, inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima ili blokatori angiotenzinskih receptora, antiagregacijski lijekovi, lijekovi za regulaciju šećera u krvi kod dijabetičara. Dvostruka antitrombocitna terapija acetilsalicilatnom kiselinom i oralnim P2Y12 inhibitorom propisuje se najmanje 12 mjeseci nakon infarkta ako bolesnik nema visok rizik od krvarenja. Prije uključivanja dvostrukog antitrombocitnog liječenja procjenjuje se rizik od krvarenja uključujući dob, prethodno krvarenje, smanjenu funkciju bubrega, nisku tjelesnu težinu, slabokrvnost, aktivnu malignu bolest ili potrebu za uzimanjem antikoagulantne terapije. Za bolesnike s povećanim rizikom krvarenja ranije se prelazi na jedan antitrombocitni lijek, ponekad već mjesec dana nakon infarkta. Kod bolesnika s rizikom krvarenja iz probavnog trakta preporučuje se u terapiju uvesti lijek iz skupine inhibitora protonske pumpe.
Acetilsalicilatna kiselina u dozi od 100 mg jedanput dnevno preporučuje se u sekundarnoj kardiovaskularnoj prevenciji nakon preboljelog infarkta i nakon ugradnje arterijskog stenta radi prevencije nastanka krvnih ugrušaka. Uvijek je prisutna dilema treba li prekinuti primjena acetilsalicilatne kiseline prije nekog kirurškog zahvata izvan srca. Kirurški zahvati povećavaju rizik nastanka krvnih ugrušaka i nastanka srčanožilnog incidenta uslijed hemodinamskih promjena tijekom operacije, rizika nastanka anemije i hipoksije, pojačanja upale i koagulacijskih čimbenika. Ako već postoji aterosklerotsko suženje koronarne arterije, nastupa visok rizik reinfarkta u takvim okolnostima. Rizik povećava anestezija, intubacija, kirurška trauma tijekom operacije. S druge strane, primjena acetilsalicilatne kiseline povećava rizik od krvarenja. Dosadašnja opservacijska istraživanja pokazala su da izostavljanje acetilsalicilatne kiseline u perioperativnom razdoblju prilikom operacija izvan srca kod bolesnika s ugrađenim koronarnim stentom povećava rizik nastanka tromboze stenta te se povećava morbiditet i mortalitet. Najveći je rizik ako se acetilsalicilatna kiselina prekine uzimati unutar 180 dana od ugradnje stenta. Što je dulje razdoblje između ugradnje stenta i predviđenog kirurškog zahvata, to je manji rizik tromboze stenta, reinfarkta i smrtnosti ako se acetilsalicilatna kiselina prekine privremeno uzimati.
Bolesnici koji su imali infarkt miokarda i imaju ugrađen arterijski stent ne bi trebali prekidati terapiju uzimanja male doze (100 mg jedanput dnevno) acetilsalicilatne kiseline prije predviđene operacije izvan srca jer se smatra da je veća korist nastavka uzimanja acetilsalicilatne kiseline od rizika mogućeg krvarenja. Ako se ustanovi visok rizik od krvarenja, osobito u slučajevima intrakranijalnih operacija ili transureteralnih uroloških operacija, treba razmotriti odluku o privremenom prekidu acetilsalicilatne kiseline jer se tada rizik od krvarenja u perioperativnom razdoblju znatno povećava. Tu odluku zajedno donose kirurg, kardiolog i anesteziolog u dogovoru s bolesnikom.
Nakon 12 mjeseci uzimanja dvojne antitrombocitne terapije, prelazi se na monoterapiju niskom dozom acetilsalicilatne kiseline od 100 mg jedanput dnevno. Ako bolesnik ne podnosi acetilsalicilatna kiselina, tada se zamjenjuje drugim antitrombocitni lijek, primjerice klopidogrel.
Uz redovito uzimanje lijekova bolesnik treba usvojiti zdrave životne navike koje uključuju: prestanak pušenja, prehranu temeljenu na mediteranskim načelima (prehrana bogata povrćem, voćem, cjelovitim žitaricama, nemasnim proteinima, zdravim mastima – maslinovim uljem i ribom), te ograničiti unos zasićenih masti, ultraprerađene hrane i soli. Treba ograničiti do maksimalno 100 ml alkoholnih pića tjedno ili ih izbjegavati konzumaciju. Važna je redovita tjelesna aktivnost prilagođena svakom bolesniku prema uputama nadležnog kardiologa. Svim bolesnicima treba ponuditi psihosocijalno savjetovanje i psihološku podršku. Bolesnike treba redovito pratiti, pa se u tu svrhu određuju redoviti kontrolni kardiološki pregledi u odgovarajućim intervalima. Prilikom kontrolnih pregleda ultrazvukom srca kontrolira se funkcija lijeve srčane klijetke, provode se testovi opterećenja na ergometru, kontroliraju se srčanožilni čimbenici rizika te ostali čimbenici važni za liječenje.
U cijelom tom procesu liječenja i praćenja bolesnika nakon infarkta miokarda bolesnik mora biti u središtu medicinske skrbi i aktivno uključen u donošenju odluka te ga je potrebno educirati i informirati o tijeku bolesti i liječenja.
26.10.2026
