Navest ću pojedine skupine KV bolesti u kojima su invazivne intervencije uobičajen terapijski postupak:
- Akutni koronarni sindrom (AKS)
U AKS-u mortalitet je veći u starijih bolesnika. Kod starijih bolesnika s AKS-om simptomi su često atipični, češće se radi o složenijoj koronarnoj bolesti, veća je krhkost organizma, često je prisutno više komorbiditeta i bolesnici uzimaju više lijekova (polifarmacija).
Stariji bolesnici s AKS-om češće razviju akutno srčano zatajenje, fibrilaciju atrija, anemiju i akutnu bubrežnu insuficijenciju. Tri puta je veća smrtnost starijih od 85 godina s AKS-om u odnosu na mlađe od 65 godina.
Korist od perkutane koronarne intervencije jednaka je kod starijih i mlađih bolesnika s akutnim infarktom miokarda. Perkutanim koronarnim intervencijama u AKS-u smanjuje se rizik mortaliteta i poboljšava kvaliteta života. Danas se životna dob sama po sebi ne bi trebala smatrati kriterijem isključenja za primjenu perkutane koronarne intervencije u akutnom infarktu miokarda.
- Infarkt miokarda bez elevacije ST segmenta (NSTEMI)
NSTEMI je češći kod starijih osoba. Zadnjih godina istraživanja su dokazala korist ranog invazivnog pristupa liječenju NSTEMI-ja u odnosu na konzervativno liječenje. Ovakvim pristupom liječenju smanjuje se mortalitet i rizik ponovne pojave infarkta miokarda.
- Kardiogeni šok i srčani zastoj u izvanbolničkim uvjetima
Preporuka je da se kod svakog bolesnika starije životne dobi koji je reanimiran u izvanbolničkim uvjetima zbog kardiogenog šoka razmotri primjena hitne perkutane koronarne intervencije. Ova odluka ne smije se bazirati na dobnoj razlici među bolesnicima.
- Stabilna ishemijska bolest srca
Sve je veći udio starijih bolesnika s koronarnom bolešću srca. S dobi raste morbiditet i mortalitet od koronarne bolesti srca. Kod starijih bolesnika češće je prisutan složeniji oblik koronarne bolesti, kod njih je veći morbiditet i mortalitet pri izvođenju perkutanih koronarnih intervencija ili revaskularizacije srca aortokoronarnim premosnicama.
Dosadašnja istraživanja dokazala su bolju kvalitetu života nakon koronarnih intervencija kod bolesnika sa stabilnom ishemijskom bolešću srca u odnosu na bolesnike koji primaju samo optimalnu medikamentoznu terapiju. Veći je rizik komplikacija pri koronarnim intervencijama kod starijih bolesnika, a time se povećava i rizik mortaliteta.
Prilikom ovih intervencija najčešće su sljedeće komplikacije: krvarenja, cerebrovaskularni inzult (moždani udar), infarkt miokarda (srčani udar), pad bubrežne funkcije zbog primjene kontrastnog sredstva.
Kako bismo što više smanjili rizik mogućih komplikacija pri koronarnim intervencijama, važan je individualan pristup prilikom donošenja odluke o optimalnom liječenju. Pri tome se procjenjuje rizik mogućih komplikacija i mortaliteta, ali i potencijalna korist ovakvih intervencija kojima se poboljšava kvaliteta života i uklanjaju simptomi bolesti.
O rizicima, koristima i postupku koronarne intervencije, kao i o drugim konzervativnim mogućnostima liječenja, treba razgovarati s bolesnikom. Potom kardiolog s njim donosi zajedničku odluku o daljnjem liječenju.
- Transkateterska zamjena aortne valvule
Degenerativne fibrokalcificirajuće promjene koje zahvaćaju aortni zalistak u starijoj životnoj dobi povećavaju rizik njegova sužavanja i nastanka stenoze aortnog zaliska. Prevalencija stenoze aortnog zaliska u dobi iznad 75 godina iznosi 12%.
Ne postoji učinkovita medikamentozna terapija liječenja aortne stenoze. Petogodišnje preživljavanje bolesnika s teškom aortnom stenozom iznosi 15 do 50%. Kod bolesnika sa simptomatskom teškom stenozom aortnog zaliska jedina je terapijska opcija zamjena aortnog zaliska. Ovaj operativni zahvat smanjuje mortalitet bolesnika i poboljšava kvalitetu života.
Zadnjih godina stariji bolesnici s teškom simptomatskom aortnom stenozom sve se češće podvrgavaju transkateterskoj zamjeni aortnog zaliska (TAVR). Kod starijih bolesnika pri procjeni periproceduralnih rizika treba uzeti u obzir i druga prateća stanja: invaliditet, krhkost, kognitivna oštećenja, pothranjenost, rizik od padova i socijalnu izolaciju.
Preporučuje se test mjerenja brzine hodanja tijekom 6 minuta u procjeni krhkosti, procjena kognitivnih oštećenja te konzultacija s dijetetičarom o prehrani bolesnika prije donošenja odluke o TAVR-u.
2.8.2026
