Arterijska hipertenzija jedan je od najznačajnijih čimbenika rizika za kardiovaskularne bolesti.
Prema literaturnim podacima prevalencija arterijske hipertenzije u našoj zemlji je 37%. Arterijska hipertenzija jedan je od najznačajnijih čimbenika rizika za kardiovaskularne bolesti. Zbog toga je potrebna pravovremena i učinkovita antihipertenzivna terapija. Međutim, jedan od problema je manji broj bolesnika s arterijskom hipertenzijom, oko 40% , koji prima antihipertenzivnu medikamentnu terapiju. Drugi problem je što samo oko jedna trećina tih bolesnika ima postignute ciljne vrijednosti krvnog tlaka. Postavlja se pitanje zašto postoje brojni problemi u liječenju arterijske hipertenzije i na koji način riješiti ove probleme.
Terapijski postupci koji dovode do reguliranja krvnog tlaka, glukoze u krvi i masnoća u krvi uz prestanak pušenja, redovitu tjelesnu aktivnost i smanjenje prekomjerne tjelesne težine dovode do sniženja rizika za kardiovaskularne bolesti. Međutim, unatoč prevenciji, suvremenoj dijagnostici i terapiji, kardiovaskularne bolesti uzrokuju 17,3 milijuna smrtni godišnje širom svijeta. Zbog toga Svjetska kardiološka federacija engl. World Heart Federation, planira širom svijeta preventivnim mjerama, dijagnostičkim i terapijskim postupcima smanjenje smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti za 25% do 2025. godine. Deklaracija o tome promovirana je na Svjetskom kardiološkom kongresu engl. World Congress of Cardiology, 2016. Mexico City, engl. The Mexico Declaration for Circulatory Health. Postavlja se pitanje zbog čega oko 60% bolesnika s arterijskom hipertenzijom još uvijek ne prima antihipertenzivnu terapiju. Jedan od razloga je što je arterijska hipertenzija u većini slučajeva bez simptoma, osim blaže glavobolje ili pritiska u glavi.
Nažalost, bolest otkrijemo često prekasno kada nastaju oštećenja ciljnih organa uz simptome i nastale komplikacije. Nerijetko otkrijemo arterijsku hipertenziju u bolesnika koji se jave u hitnu službu bolnica zbog moždanog udara, ili srčanog udara, zatajenja srca ili zbog hipertenzivne krize, a da ranije nisu znali da imaju hipertenziju. U tim slučajevima arterijska hipertenzija otkrije se prekasno s već nastalim komplikacijama i pridruženim bolestima. Liječenje arterijske hipertenzije tada je kompleksno i ne daje uvijek očekivane rezultate. Bolesnicima se preporuča medikamentna terapija za arterijsku hipertenziju, moždani udar ili srčani udar, zatajenje srca, šećernu bolest i hiperlipidemiju. Osim toga dio bolesnika ima još neke kronične bolesti probavnog sustava, respiratornog sustava ili lokomotornog sustava. Zbog ovih bolesti liječnici im također preporučaju lijekove. I sada dolazimo do novih problema u liječenju arterijske hipertenzije. Jedan od problema je veći broj lijekova koje bolesnik treba uzimati. Drugi problem je suradljivost bolesnika i ustrajnost u uzimanju preporučenih lijekova. Prema rezultatima istraživanja otprilike oko 60% kardiovaskularnih bolesnika nije ustrajno u uzimanju preporučene medikamentne terapije. Neuzimanje lijekova ili neredovito uzimanje lijekova povećava rizik nastanka pridruženih bolesti ili pogoršanje već ranije poznatih pridruženih bolesti i nastanak komplikacija. Zbog toga raste broj ponavljanih hospitalizacija, povećanje troškova liječenja i povećanje smrtnosti. Čimbenici koji utječu na ustrajnost uzimanja lijekova su višestruki, od odnosa između liječnika i bolesnika do kulturoloških i socioekonomskih čimbenika. Edukacija bolesnika o bolesti i motivacija bolesnika važni su čimbenici za ustrajnost uzimanja preporučene terapije. Jedno istraživanje pokazuje da od 572 bolesnika sa šećernom bolešću samo njih 33% ima dobro znanje o svojoj bolesti. Loša edukacija bolesnika o svojoj bolesti i načinu liječenja sigurno utječe na ustrajnost uzimanja terapije i na ishod liječenja bolesnika s arterijskom hipertenzijom.
25.2.2019