Infarkt miokarda obično nastaje zbog ateroskleroze i začepljenja odnosno okluzije koronarne arterije….
Infarkt miokarda obično nastaje zbog ateroskleroze i začepljenja odnosno okluzije koronarne arterije. Međutim, kod jednog dijela bolesnika nastaje infarkt srca iako nemaju aterosklerotsku opstrukciju koronarne arterije. Prema literaturnim podacima otprilike 5% do 10% svih bolesnika s dijagnozom infarkta miokarda nema značajnu stenozu koronarne arterije. Za takve bolesnika uobičajen je termin infarkt miokarda s neopstruktivnim koronarnim arterijama. Opservacijske studije pokazuju povećani rizik neželjenih kardijalnih događaja kod tih bolesnika. Konačno je prepoznata važnost infarkta miokarda s neopstruktivnim koronarnim arterijama te je ona istaknuta prošle godine u smjernicama Europskog kardiološkog društva za liječenje akutnog infarkta miokarda sa ST-elevacijom. Neopstruktivne koronarne arterije sa stenozom manjom od 50% imaju raznoliku etiologiju. Etiološki razlikujemo spazam, disekciju i tromboemboliju koronarne arterije, eroziju plaka, zatim oštećenje mikrocirkulacije, sindrom slomljenog srca ili klinički neprepoznati miokarditis.
Postavlja se pitanje sekundarne prevencije kod bolesnika s preboljelim infarktom miokarda i neopstruktivnim koronarnim arterijama. Rezultati istraživanja pokazuju da kardioprotektivni lijekovi kao što su statini i ACE-inhibitori imaju korisne učinke na prognozu bolesnika s infarktom miokarda i neopstruktivnim koronarnim arterijama. Međutim, još nije potpuno jasno koji je cilj sekundarne prevencije u ovih bolesnika u odnosu na bolesnike s opstruktivnim koronarnim arterijama. Istraživanje koje je provedeno u Švedskoj na gotovo 6000 bolesnika u dobi do 75 godina s infarktom miokarda bez opstrukcije koronarne arterije dalo nam je zanimljive rezultate.
U ovoj studiji vršena je analiza kliničkih karakteristika, ishoda i prognostička evaluacija između dvije skupine bolesnika s infarktom miokarda i neopstruktivnim koronarnim arterijama. Kliničke karakteristike ispitivane skupine bolesnika jesu: pušača je bilo 21,6%, arterijsku hipertenziju imalo je 37,8% bolesnika, šećernu bolest imalo je 10,3%, a povišene masnoće u krvi 16,7% bolesnika. Prosječna vrijednost indeksa tjelesne mase bila je 26,3 kg/m2. Skupina bolesnika s infarktom miokarda i opstrukcijom koronarne arterije ima navedene čimbenike rizika zastupljene u većem broju osim hiperlipidemije. Liječenje hiperlipidemije i postizanje ciljnih vrijednosti lipida dovodi do smanjenja rizika nastanka velikih neželjenih kardijalnih događaja za 24% do 32% tijekom jednogodišnjeg praćenja bolesnika. U studiji je dokazana korisnost statinske terapije u ovih bolesnika.
Korisni učinci terapije statinima jesu smanjenje broja bolesnika s nefatalnim infarktom miokarda, smanjenje broja hospitalizacija zbog zatajenja srca i smanjenje kardiovaskularne smrtnosti. Tjelesna aktivnost tj. vježbanje tijekom rehabilitacije povezana je sa smanjenjem rizika nastanka ponovnog infarkta miokarda za 10% do 23% tijekom praćenja bolesnika. Tjelesna aktivnost ima korisne učinke na kardiovaskularne čimbenike rizika, poboljšava funkcionalnu sposobnost kardiovaskularnog sustava te smanjuje loše remodeliranje miokarda. Snižavanje povišenog krvnog tlaka uz ciljne vrijednosti krvnog tlaka kao i prestanak pušenja cigareta također doprinosi boljoj prognozi bolesnika s infarktom miokarda i neopstruktivnim koronarnim arterijama.
U zaključku možemo naglasiti da oko 5% do 10% svih bolesnika s infarkom miokarda
ima neopstruktivne koronarne arterije. U sekundarnoj prevenciji uz snižavanje lipida do ciljnih vrijednosti ustanovljeno je značajno smanjenje rizika nastanka velikih neželjenih kardijalnih događaja.
21.5.2018
