U trećem dijelu bolesti vena opisati ću kroničnu vensku insuficijenciju posttrombotski sindrom. Kronična venska insuficijencija ili posttrombotski sindrom trajni je poremećaj venske cirkulacije, a nastaje kao posljedica neučinkovitog liječenja.
U trećem dijelu bolesti vena opisati ću kroničnu vensku insuficijenciju – posttrombotski sindrom. Kronična venska insuficijencija ili posttrombotski sindrom trajni je poremećaj venske cirkulacije, a nastaje kao posljedica neučinkovitog liječenja duboke venske tromboze. Ovaj poremećaj venske cirkulacije obično zahvaća noge, a irevrzibilan je i lokalnog je karaktera. Karakteriziran je promjenama na koži u vidu hiperpigmentacije i ekcema, otokom nogu i proširenim tj. varikozitetnim venama.
Oštećenje venskih zalistaka u dubokom i u površnom venskom sustavu uzrokuje nefiziološki smjer strujanja krvi i povišenje tlaka u venama. Uslijed toga krv se iz dubokog venskog sustava vraća u površni venski sustav i uzrokuje proširenje površnih vena odnosno varikozitetne vene. Otok nogu je izraženiji preko dana, nakon kraćeg ležanja otok je obično manje izražen, a ujutro obično otok potpuno nestane. Osim otoka nogu bolesnici mogu imati i osjećaj težine u nogama, bol u nogama i svrbež kože. Mogu biti izražene trofičke promjene kože i potkožnog tkiva s nastankom ulkusa i krvarenja zbog oštećenja stijenke vene. Ulkusi su najčešće lokalizirani u području gležnjeva ili na donjoj trećini potkoljenice. Uslijed trofičkih promjena kože i erozije kože često nastaju sekundarne infekcije ulkusa čije je liječenje dugotrajno i mukotrpno.
Dijagnozu kronične venske insuficijencije odnosno posttrombotskog sindroma nogu postavljamo temeljem anamneze, kliničkog pregleda i dijagnostičkih postupaka. U dijagnostičke postupke spada ehosonografska pretraga vena koja je danas u širokoj primjeni. Primjenom Dopplera i color ehosonografije mogu se ustanoviti patološke promjene u dubokom ili površinskom venskom sustavu. Ova dijagnostička metoda može s vrlo visokom sigurnošću ustanoviti mjesta patoloških promjena u krvnim žilama ili promjene u okolini krvnih žila koje dovode do smetnji protoka kroz vene ili arterije. Dijagnostičkim postupcima potrebno je isključiti ili potvrditi i ostale uzroke otoka nogu kao što su bolesti bubrega i zatajenje srca. Nakon kliničkog pregleda i dijagnostičkih procedura donosi se odluka o izboru najoptimalnije terapije.
U procesu liječenja kronične venske insuficijencije ili posttrombotskog sindroma sudjeluje prema potrebi internist, angiolog, dermatolog, vaskularni kirurg i kirurg specijalist plastične kirurgije. Mogućnosti liječenja kronične venske insuficijencije ili posttrombotskog sindroma su medikamentima i primjenom elastično-kompresivnih zavoja ili čarapa. Od medikamentne terapije valja spomenuti terapiju u obliku obloga otopina lijekova ili krema koje se primjenjuju lokalno. U slučaju sekundarne infekcije kožnih promjena potrebna je antibiotska terapija prema antibiogramu. Cilj liječenja je smanjenje ili uklanjanje simptoma bolesti, poboljšanje kvalitete života bolesnika i prevencija komplikacija. Bolesnicima savjetujemo izbjegavanje dužeg stajanja ili sjedenja, a preporučamo tijekom dana kraća ležanja s nogama u povišenom položaju. Kirurg specijalist plastične kirurgije uključen je u kirurško liječenja trofičkih ulkusa na nogama uz mogućnosti zatvaranja ulkusa transplantacijom kožnih režnjeva u nekih bolesnika. Liječenje kronične venske insuficijencije odnosno posttrombotskog sindroma nogu je dugotrajno i mukotrpno te je potrebna jako dobra suradljivost između bolesnika i liječnika, a liječenje može trajati i više godina uz suvremenu, kombiniranu i multidisciplinarnu terapiju.
23.12.2015
