U mjesecu studenome, u kojemu se obilježava Svjetski dan šećerne bolesti, prikladno je osvrnuti se i na šećernu bolest u trudnoći, u kontekstu utjecaja bolesti na trudnicu i njeno nerođeno dijete i na mogućnosti prevencije…
U mjesecu studenome, u kojemu se obilježava Svjetski dan šećerne bolesti, prikladno je osvrnuti se i na šećernu bolest u trudnoći, u kontekstu utjecaja bolesti na trudnicu i njeno nerođeno dijete i na mogućnosti prevencije. Stručne rasprave o vrijednostima šećera u krvi temeljem čega se zaključuje o težini i tipu bolesti i modelima liječenja, kao i ultrazvučnim biljezima koji bi mogli ukazivati na ovu bolest svjesno ćemo ovom prilikom izostaviti.
Trudnica sa šećernom bolešću (neovisno o tipu bolesti) ubraja se u kategoriju visokorizičnih trudnica, zbog znatnih i ozbiljnih komplikacija i za trudnicu i za njeno nerođeno dijete, koje se mogu razviti. Posebna kategorija šećerne bolesti je trudnički, gestacijski dijabetes, šećerna bolest koja se (prvi puta) dijagnosticira u trudnoći. Po mogućim utjecajima na trudnicu i fetus ovaj tip bolesti ne razlikuje se od ne-trudničkog dijabetesa.
Trudnica s otprije dijagnosticiranom šećernom bolešću bit će od samog saznanja trudnoće pod posebnom skrbi i nadležnog ginekologa i endokrinologa – po potrebi će se modificirati liječenje, osmisliti posebni jelovnici, planirati daljnje pretrage kao i završetak trudnoće. Trudnica u koje se u trudnoći postavi dijagnoza (gestacijske) šećerne bolesti od tog trenutka bit će pod posebnim nadzorom, a s obzirom na vrijednosti šećera u krvi planirat će se daljnje postupanje. I u nje će se trudnoća dovršiti planski.
Kakvi su rizici za trudnicu i fetus/novorođenče od šećerne bolesti majke, koji su rizični čimbenici za razvoj šećerne bolesti u trudnoći i kako se mogu prevenirati, te u koje trudnice će se obaviti testiranje za gestacijski dijabetes razmotrit ćemo u nastavku teksta.
Rizici za dijete (fetus) majke sa šećernom bolešću
- do oko 15% trudnoća završi kao spontani pobačaj, bilo u skroz ranoj trudnoći ili uznapredovaloj,
- za oko 4-8 puta povećana je mogućnost razvoja kongenitalnih anomalija, kao što su kardiovaskularne (2/3 svih razvojnih anomalija), živčanog sustava (13-20 puta češće), genitourinarnog, gastrointestinalnog i koštanog sustava, (teške) kongenitalne anomalije,
- respiratorni distres sindrom i ekstremna nedonošenost najčešći su uzroci lošeg ishoda trudnoće (pa do smrti fetusa ili novorođenčeta),
- često se, s obzirom na izmjerenu težinu, fetus vodi kao makrosoman; novorođenče je često veće (teže, dulje) od očekivanoga za gestacijsku dob,
- češće su ozljede novorođenčeta u porodu, kao što su zastoj ramena u porodu i ozljeda brahijalnog živčanog spleta,
- veća je vjerojatnost dovršenja trudnoće carskim rezom (planiranim ili hitnim); kasnije u djetinjstvu ta djeca su često veće tjelesne mase od vršnjaka, s većom mogućnošću razvoja nekih metaboličkih poremećaja, povišenog arterijskog tlaka, te drugih simptoma/bolesti koje proizlaze iz kongenitalnih anomalija.
Sve navedeno izravno je povezano s težinom i tipom šećerne bolesti. Tako će u trudnica s dobro reguliranim dijabetesom mogućnost razvoja navedenih komplikacija biti manja, odnosno novorođenčad može biti bez ikakovih komplikacija, dok će u trudnica s nereguliranim ili slabo reguliranim dijebetesom mogućnost razvoja komplikacija i za nju i za dijete biti izglednija.
Rizici za trudnicu sa šećernom bolešću
Komplikacije na bubrezima, očima, krvim žilama i drugim organima i organskim sustavima zbog šećerne bolesti mogu dovesti do zatajenja bubrega, povišenja arterijskog tlaka, sljepoće itd, a posljedično ove bolesti/poremećaji mogu ugroziti i fetus.
Koji su rizični čimbenici za razvoj šećerne bolesti (u trudnoći) i kakve su mogućnosti prevencije?
Poznati rizični čimbenici za razvoj šećerne bolesti su: prekomjerna tjelesna masa (BMI, Body mass indeks, veći od 30), šećerna bolest u obitelji, prekomjerni prirast tjelesne mase u trudnoći, povišeni arterijski tlak i masnoće u krvi, pretjerana konzumacija jaja, viša životna dob trudnice, pripadnost određenim etničkim skupinama, fizička neaktivnost i drugo. Na dio ovih čimbenika ne može se utjecati, ali na drugi dio, kao što su tjelesna masa, prehrana i uopće stil života, može se i treba utjecati.
Ako se ustanovi neki rizični čimbenik, pristupit će se skriningu, tj. testiranju. Uobičajeno se radi tzv. OGTT, engl. Oral glucosa tolerance test, temeljem čega se planira daljnje postupanje – planiraju se kontrole, dijagnostički postupci, liječenje i dovršenje trudnoće.
Za kraj ćemo posebno istaknuti važnost osobnog stava, razumijevanja problematike i postupanja, čime trudnica pokazuje odgovornost i prema sebi i prema svom nerođenom djetetu.
23.11.2016