Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) predstavlja kompleksni funkcionalni poremećaj gastrointestinalnog trakta koji često izaziva abdominalne bolove i promjene u pražnjenju crijeva. Iako se često javlja, IBS ostaje bolest nepoznate etiologije, što je izazvalo potrebu za istraživanjem fiziologije crijevnog neurološkog sustava, odnosa između crijeva i središnjeg živčanog sustava te uloge mikrobiote.

Prema Rimskim IV kriterijima, IBS se definira kao bol u abdomenu koja se javlja najmanje jednom tjedno tijekom protekla tri mjeseca, povezana s promjenama u defekaciji.

Dijagnoza se postavlja isključivanjem organskih poremećaja i uzimanjem u obzir različitih faktora poput genetike, okoliša, stresa i prehrambenih navika.

Tipovi IBS-a, poput konstipacijskog, dijarealnog ili mješovitog, mogu varirati prema simptomima i potrebama pacijenata. Tretmani uključuju modifikaciju prehrane, liječenje simptoma i psihološku potporu. FODMAP dijeta, koja smanjuje unos fermentabilnih oligo-, di- i monosaharida te poliola, pokazala se učinkovitom kod nekih bolesnika.

Važno je istaknuti i ulogu psihološke terapije te farmakoloških agenasa poput antidepresiva, antispazmodika i probiotika u upravljanju simptomima IBS-a.

Ipak, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se bolje razumjeli mehanizmi nastanka i individualni tretmani ove složene bolesti.

IBS ostaje izazov za pacijente i zdravstvene djelatnike, ali nove terapijske strategije i bolje razumijevanje patofiziologije otvaraju put ka poboljšanju kvalitete života za one koji se nose s ovim poremećajem gastrointestinalnog trakta.