Incidencija tipa 1 šećerne bolesti pokazuje značajne geografske, kalendarske, dobne i spolne varijacije. U bijelaca je viša stopa incidencije, nego u domorodačkim populacijama kao i u Aziji.
Stanovništvo sjeverne Afrike ima srednje visoku incidenciju (10-20/100.000), Azije vrlo nisku do nisku (<1-10/100.000), Sjeverne Amerike – slično kao i stanovništvo Europe, a Australije i Novog Zelanda visoku incidenciju (19-22/100.000), iako izuzetci postoje (npr. Izrael i Kuvajt s visokim udjelom bijelaca i stoga puno višom incidencijom, od one očekivane prema njihovom zemljopisnom položaju). Šećerna bolest tipa I je učestalija u europskim i američkim državama u odnosu na azijske i afričke, a razlika je u incidenciji gotovo 400 puta između 100 analiziranih populacija.
Navedena pojava objašnjava se promjenama u pojavnosti nepoznatih okolišnih čimbenika i povećanoj individualnoj osjetljivosti na tip 1 šećerne bolesti, te genetskim čimbenicima (Ticinovic KT i sur.: 2013, Piljac A, Metelko Ž.: 2009). Većina studija dokazuje da postoji sekularni trend, porast incidencije u većini zemalja tijekom posljednjih desetljeća koji se procjenjuje na 3% prosječnog porasta incidencije godišnje. Trend je najizraženiji u najmlađoj dobnoj skupini, do 5. godine života. Najveća incidencija bolesti u životnoj dobi do 14. godine uočena je u Finskoj – 50 na 100.000 ispitanika iste životne dobi (Ticinovic KT i sur.: 2013).
Iako se, u Europi, posljednjih desetljeća uočava porast incidencije naročito izražen u najmlađoj dobnoj skupini, do 5 godina, još se uvijek 50% slučajeva dijagnosticira u dobi iznad 15 godina. Prema studijama provedenim 90-ih godina, 90% osoba sa šećernom bolesti dijagnosticiranih u dobi do 30 godina u Europi bilo je oboljelo od bolesti tipa 1 (Piljac A, Metelko Ž.: 2009). Tijekom posljednjih 15 godina, u dobi do 4 godine, incidencija je porasla za 6,3 %, u dobi od 5 do 9 godina za 3,1 % dok je u dobi od 10 do 14 godina porasla za 2,4 % (Tičinović KT i sur.: 2013).
U mladih odraslih osoba, postoje dokazi da pojava dijabetesa tipa 1 može biti progresivna, ali karakteriziran sporijim padom u funkciji beta-stanica u usporedbi s djecom i adolescentima (Bruno G, Cerruti F, Merletti F: 2005). Nove spoznaje upućuju da bolest može nastati u bilo kojoj životnoj dobi. Smatra se da 5 do 30 % odraslih bolesnika s početnom dijagnozom šećerne bolesti tipa 2 ima prikrivenu, autoimunosnu šećernu bolest tipa I (engl. “Latent autoimmune diabetes of adults – LADA”) (Tičinović KT i sur.: 2013).
Prema procjenama Međunarodne dijabetičke federacije (eng. „International Diabetes Federation-IDF“), učestalost je šećerne bolesti u svijetu 2011. godine iznosila 8,3 %, a u Europi 8,1 % u dobnoj skupini 20-79 godina (Shaw JE, Sicree RA, Zimmet PZ: 2010). Predviđa se da će porast učestalosti u razdoblju od 2011. do 2030. godine iznositi 51% na svjetskoj razini, odnosno da će broj oboljelih sa 366,2 milijuna porasti na 551,8 milijuna. Europa je tako područje s vrlo visokom prevalencijom šećerne bolesti, a do 2030. godine daljnji porast prevalencije iznosit će 22%.
Šećerna je bolest i velik uzrok preuranjene smrti bolesnika, a najnovije procjene govore o udjelu od čak 11% u sveukupnoj smrtnosti u europskoj regiji (Roglić G, Unwin N.: 2010). Velik broj oboljelih i tijek šećerne bolesti obilježen razvojem kroničnih komplikacija razlogom su velikog opterećenja zdravstvenog proračuna neposrednim i posrednim troškovima bolesti. Procjenjuje se da je u 2010. godini 11,6% svjetskog zdravstvenog proračuna utrošeno na liječenje osoba sa šećernom bolešću, a do 2030. očekuje se daljnji porast troškova liječenja otprilike 30 – 35% (Zhang P, Zhang X, Rrown J, Vistisen D, Sicree R, Shaw J: 2010).
U nedavnom istraživanju u Finskoj, smrtnost bolesnika sa šećernom bolesti tipa I procjenjuje se na 361/100 000 osoba godišnje (IDF Diabetes Atlas: 2011, Harjutsalo V, Forsblom C, Groop P.H.: 2011). Ovisno o trajanju dijabetesa, smrtnost je učestalija tijekom prva dva desetljeća dijabetesa. Tijekom trajanja dijabetesa više od 30 godina, smrtnost je znatno niža (Ben Hadj Slama Slim I.: 2013).
Dakle, u studiji DERI (engl. „Diabetes Epidemiology Research International”), šećerna bolest tip I bila je povezana sa 7 puta većom stopom smrtnosti nego kod ne dijabetičke populacije dobno podudarne (Secrest A.M., Becker D.J., Kelsey S.F., LaPorte R.E., Orchard T.J.: 2010). Istraživanja pokazuju da se uzroci smrti razlikuju prema trajanju dijabetesa. Rane smrtnosti prevladavaju tijekom prvog desetljeća; uglavnom zbog akutnih stanja tj. ketoze, teških hipoglikemija, infekcija, samoubojstva i iznenadne smrti u jutarnjim satima u vezi s hipoglikemijom i kasnijim srčanim aritmijama. U drugom desetljeću dijabetesa, smrtnost je više povezana s kroničnom bolesti bubrega i kardiovaskularnim incidentima (Gregg E.W., Gu Q., Cheng Y.J., Narayan K.M., Cowie C.C.: 2007).
Šećerna bolest tipa 1 je niz godina bila nazivana i „mladenačkim dijabetesom” zbog pretežite pojave u ranijoj životnoj dobi, no šećerna bolest tipa 1 nije bolest djece i u više od 50% slučajeva pojavljuje se u dobi iznad 15 godina, a u gotovo svim slučajevima do 40. godine života. Incidencija šećerne bolesti izrazito varira između pojedinih zemlja pokazujući znatne zemljopisne varijacije. Općenito, može se reći dabijelci imaju više stope incidencije, a bolest je izrazito rijet¬ka u.mnogih domorodačkih populacija i Azijaca (Shaw J.E., Sicree R.A., Zimmet P.Z.: 2010).
U Europi incidencija varira od 1,2/100 000 u Uzbekistanu i Tadžikistanu, 3,5/100 000 u Bosni i Hercegovini, 3,9/100 000 u Ma¬kedoniji do 43,1/100 000 u Švedskoj i 57,6/100 000 u Finskoj. Visoka i vrlo vi¬soka incidencija prisutne su u skandinavskim zemljama, a prema jugu i istoku incidencija se smanjuje uz određena područja iznimaka kao što je, na primjer, Sardinija na samom jugu Europe s visokom incidencijom (37/ 100 000). Većina studija upućuju na pri¬sutan sekularni trend porasta incidencije šećerne bolesti tipa 1 u većini zemalja tijekom posljednjih desetljeća, s procijenjenim prosječnim godišnjim porastom od 3%. To je najizraženije u najmlađoj dobnoj skupini, do pete godine života, što bi se moglo objasniti promjenama u pojavnosti oko¬lišnih čimbenika i povećanoj individualnoj osjetljivosti na šećernu bolest tipa 1 (higi¬jenska i viralna teorija).
U Hrvatskoj 2010. godine od šećerne bolesti je ukupno bolovalo približno 316000 ljudi, od kojih je u nešto više od 190 000 bolesnika bolest otkrivena, a kod gotovo 123 000 nije. U dobnoj skupini od 18 do 65 godina prevalencja iznosi 6,1 %, a u starijoj je dobnoj skupini znatno viša, između 15 i 20%, tako da se sveukupna prevalencija procjenjuje na približno 9,2% u osoba u dobi od 20 do 80 godina (Roglić G., Unwin N.: 2010).
Prema prijavama utvrđenih stanja ili bolesti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, u Hrvatskoj je 2010. godine živjelo 214107 osoba sa šećernom bolešću. Od svih oboljelih, njih oko 92% ima tip 2 bolesti, 7% tip 1, a samo oko 1 % bolesnika boluje od drugih tipova bolesti. Standardizirana incidencija bolesti tipa 1 u dobnoj skupini 0-14 godina iznosi 8,87/100 000. U djevojčica je incidencija 8,47/100 000, a u dječaka 9,26/100 000 i tijekom posljednjih godina rasla je 9% godišnje (Metelko Ž., Pavlić-Renar I., Poljičanin T., Szirovitza L., Turek S.: 2008).
Šećerna bolest je jedan od vodećih uzroka smrti u Hrvatskoj (u 2010. godini bila je na osmome mjestu među uzrocima smrti uz mortalitetni udio od 2,73 %).
POPIS LITERATURE
1. Tičinović KT i sur. , Patofiziologija endokrinopatija, Odabrana poglavlja; 2013: 49-57.
2. Piljac A, Metelko Ž. Inzulinska terapija u liječenju šećerne bolesti. MEDIX 2009; 80/81.
3. Bruno G, Cerruti F, Merletti F et al. Residual beta – cell function and male-fermale ratio are higher in incident young adults than in children: the registry of type 1 diabetes of the province of Turin, Italy, 1984-2000. Diabetes Care 2005;28:312-7.
4. Shaw JE, Sicree RA, Zimmet PZ. Global estimatesof the prevalence of diabetes for 2010 and 2030. Diabetes Res Clin Pract.2010;87:4-14.
5. Roglić G, Unwin N. Mortality attributable to diabetes: estimates for the year 2010. Diabetes Res Clin Pract.2010;87:15-9.
6. Zhang P, Zhang X, Rrown J, Vistisen D, Sicree R, Shaw J, et al. Global health care expenditure on diabetes for 2010 and 2030. Diabetes Res Clin Pract.2010;87:293-301.
7. IDF Diabetes Atlas. 5th ed.Brussels: International Diabetes Federation;2011.
8. Harjutsalo V, Forsblom C, Groop PH. Time trends in mortality in patients with type 1 diabetes: Nationwide population based cohort study. BMJ. 2011;343:D5364.
9. Ben Hadj Slama Slim I. Cardiovascular risk in type 1 diabetes mellitus. Indian Journal of Endocrinology and Metabolism 2013; 17: 7-13.
10. Secrest AM, Becker DJ, Kelsey SF, LaPorte RE, Orchard TJ. All-cause mortality trends in a large population-based cohort with long-standing childhood-onset type 1 diabetes: The allegheny county type 1 diabetes registry. Diabetes Care. 2010;33:2573–9.
11. Gregg EW, Gu Q, Cheng YJ, Narayan KM, Cowie CC. Mortality trends in men and women with diabetes, 1971 to 2000. Ann Intern Med. 2007;147:149–55.
12. Roglić G, Unwin N. Mortality attributable to diabetes: estimates for the year 2010. Diabetes Res Clin Pract.2010;87:15-9.
13. Metelko Ž, Pavlić-Renar I, Poljičanin T, Szirovitza L, Turek S. Prevalence of Diabetes mellitus in Croatia. Diabetes Res Clin Pract.2008;81:263-7.
23.12.2015