Zanima me , šećeraš sam , konzumiram normalnu šećerašku dijetu, naime čim pojedem nešto malo van dijete šećer nenormalno raste, imate li kakav savjet, ili neku namjernicu s kojom si mogu dati nešto odušaka da pojedem nekad i nešto normalno. lp

Poštovani,
Prehrambene smjernice za dijabetičare predstavljaju univerzalne principe pravilne prehrane koji vrijede za opću populaciju. Međutim, dijabetičari ih se moraju strogo pridržavati, bez većih odstupanja od zadanog broja, veličine i rasporeda dnevnih obroka koji su prilagođeni vrijednostima glukoze u krvi.
Kod oboljelih od dijabetesa tip 1 obroci se moraju uskladiti s vrstom i dozama inzulina i vrijednostima glukoze u krvi, dok se kod oboljelih od dijabetesa tip 2 obroci planiraju s obzirom na trenutnu i ciljanu tjelesnu masu, eventualno uzmanje hipoglikemika te razinu glukoze u krvi.
Prema Hrvatskim smjernicama za liječenje šećerne bolesti tipa 2 koje je krajem 2011. godine u časopisu Medix objavila skupina vodećih stručnjaka za dijabetes navedeno je kako pravilna prehrana može znatno pridonijeti boljoj regulaciji šećerne bolesti i smanjiti glikirani hemoglobin za 1,0-2,0%. Spomenute smjernice navode i preporuke o broju i ritmu dnevnih obroka koji ovise o propisanoj terapiji za šećernu bolest. Bolesnici koji se liječe samo dijabetičkom dijetom, kao i bolesnici na terapiji oralnim hipoglikemicima mogu imati pet obroka na dan, tri glavna obroka uz dva međuobroka.
Bolesnici na tzv. bazal-oralnoj terapiji, također mogu imati pet obroka na dan. Bolesnici koji primaju predmiješane inzulinske analoge u dvjema ili trima dozama ili bazal-bolusnu inzulinsku terapiju u pravilu trebaju tri obroka na dan, bez međuobroka.
Prema smjernicama Američkog Dijabetičkog Društva dnevni unos ugljikohidrata bi trebao iznositi od 45-65% ukupnog kalorijskog unosa. Unos masti bi se trebao kretati između 25 i 35%, a unos bjelančevina između 12 i 20%. U skupinu ugljikohidrata pripadaju jednostavni i složeni ugljikohidrati. Jednostavni ugljikohidrati kao što su glukoza, fruktoza i saharoza se ne preporučuju u prehrani osoba s dijabetesom, osim u niskim količinama u liječenju hipoglikemije (niske razine glukoze u krvi). Posebnu pažnju valja obratiti na unos fruktoze koja je sve prisutnija u modernim prerađenim proizvodima u obliku fruktoznih sirupa. Smatra se da prekomjeran unos fruktoze nepovoljno utječe na lipidni profil, debljinu i metaolički sindrom. Istodobno, fruktoza iz voća ne smatra se problemom jer su količine tako unesene fruktoze prihvatljive. Od različitih vrsta masti dijabetičarima se preporuča unositi jednostruko (maslinovo ulje, orašasti plodovi) i višestruko nezasićene masne kiseline (omega – 3 iz plave ribe i sjemenki sezama), dok se unos zasićenih masnih kiselina treba ograničiti na manje od 7 % ukupnog dnevnog unosa radi njihovog štetnog djelovanja na kardiovaskularni sustav. Unos trans masnih kiselina iz hidrogeniranih biljnih ulja (i svih namirnica koje ih sadrže, poput vafla, keksa, lisnatog tijesta i sličnih proizvoda) treba u potpunosti ograničiti. Kod unosa bjelančevina prednost bi uz unos bjelančevina biljnog porijekla trebalo dati i onima iz ribe i mesa peradi.
Brojna istraživanja ukazala su na blagotvorni učinak mediteranske prehrane u prevenciji i potpornoj terapiji dijabetesa. Usporedbom prehrane siromašne mastima (kakvu preporuča American Heart Association) i mediteranske prehrane, pokazalo se da mediteranska prehrana znatno uspješnija u kontroli razine glukoze u krvi u pretilih osoba oboljelih od dijabetesa tipa 2. Dodatno, mediteranska prehrana je dovodi do većeg gubitka na tjelesnoj masi od prehrane siromašne mastima.
Ukoliko se pravilnoj prehrani pridruži i redovita tjelovježba te izbjegavanje stresa, razina glukoze u krvi zasigurno će se početi približavati željenim (referentnim) vrijednostima. Zaključci istraživanja „Diabetes Prevention Program“ ukazuju da gubitak 5-7 % tjelesne mase uz umjerenu tjelovježbu u trajanju 150 minuta tjedno kod pretilih i osoba s prekomjernom tjelesnom masom smanjuje incidenciju dijabetesa za čak 58%. Stoga se čini da su prehrana i način života moćni alati za borbu s dijabetesom.
Sustav jedinica u planiranju dijabetičke dijete
Planiranje prehrane dijabetičara temelji se na sustavu jedinica. Ritam i broj dnevnih obroka ovisi o vrsti terapije, te dnevni unos hrane može biti podijeljen na 3 ili 5/6 obroka na dan.
1 BE (njemački: BrotEinheit), ili jedna jedinica kruha ekvivalent je za masu namirnice koja sadrži 12-15 g ugljikohidrata. Izvorno je to njemački sustav označavanja dozvoljenih serviranja hrane za dijabetičare. Prema starim hrvatskim pravilnicima o hrani za posebne prehrambene potrebe svaki proizvođač, uvoznik ili distributer hrane za dijabetičare bio je dužan na pakiranju istaknuti vrijednosti BE za svaki proizvod, uz napomenu da se ovu hranu preporučuje koristiti prema savjetu stručnjaka. Međutim, sada nema takve obveze navođenja, te se oboljeli moraju sami snalaziti s deklaracijama i izračunom grama ugljikohidrata, jedinica u pojedinom obroku i cijelome danu. Stoga je edukacija oboljelih od iznimne važnosti te ih treba uputiti nutricionistima s potrebnim kompetencijama kako bi im pomogli u planiranju prehrane.
Dijabetička dijeta temelji se na šest osnovnih skupina namirnica: kruh i zamjene (3 do 13 jedinica na dan, ovisno o kalorijskom razredu dijete), mlijeko i mliječni proizvodi (1 do 2 jedinice), meso i zamjene za meso (4 do 10 jedinica), povrće (3 do 4 jedinice), voće (3 do 6 jedinica), masnoće (3 do 8 jedinica).