Kada se tijekom kolonoskopije pronađe i ukloni adenom, polip debelog crijeva koji može prethoditi razvoju raka, lako je pomisliti da je time priča završena. No, osobe koje su već imale adenom i nakon njegova uklanjanja imaju veći rizik od raka debelog crijeva nego osobe bez takve povijesti.
Razlog tome vjerojatno nije jednostavno objasniti, a nova studija donosi zanimljivi dio slagalice. Naime, istraživači su pokazali da se kod osoba kojima je adenom uklonjen i više od desetljeća poslije mogu pronaći određene razlike u sastavu crijevnog mikrobioma i metabolita koje proizvodi ili mijenja naš crijevni ekosustav. Neke od tih promjena djelomično nalikuju onima koje se viđaju kod raka debelog crijeva.
Što ostaje nakon uklanjanja adenoma?
U istraživanju je sudjelovalo 354 žena s poviješću uklonjenog adenoma te jednak broj odgovarajućih kontrolnih sudionica bez polipa. Uzorci stolice prikupljeni su prosječno 12,1 godinu nakon uklanjanja adenoma, što je jedna od zanimljivijih značajki ove studije.
Istraživači su analizirali sastav crijevnog mikrobioma, a kod podskupine od 184 para sudionica dodatno su analizirali i metabolome uzorka stolice, odnosno veliki broj malih molekula koje nastaju u organizmu ili djelovanjem mikroorganizama.
Pokazalo se da se mikrobiom osoba s prethodno uklonjenim adenomom razlikovao od mikrobioma kontrolne skupine. Kada su te rezultate usporedili s podacima iz 14 ranijih istraživanja raka debelog crijeva, pronašli su djelomičnu sličnost između mikrobiomskih obrazaca povezanih s adenomima i onih povezanih s kolorektalnim rakom.
To ne znači da su osobe iz ove studije imale rak niti da će ga nužno razviti. Zanimljivo je nešto drugo, a to je da su određene promjene u crijevnom ekosustavu bile još uvijek vidljive godinama nakon što je adenom uklonjen.
Nisu sve bakterije jednake
Istraživači su pronašli 31 bakterijsku vrstu čija je zastupljenost bila promijenjena i kod osoba s poviješću adenoma i kod osoba s rakom debelog crijeva. Među njima su bile zastupljenije, primjerice, neke vrste roda Ruminococcus i Flavonifractor plautii, dok su Faecalibacterium prausnitzii, Gemmiger formicilis i neke druge vrste bile manje zastupljene.
No, važno je ne pojednostaviti ove rezultate na priču o „dobrim” i „lošim” bakterijama. Mikrobiom je složen ekosustav, a u ovoj studiji nisu pronađeni samo pojedinačni mikroorganizmi povezani s bolešću, već i promjene u odnosima između mikroorganizama i brojnih metabolita.
Zanimljivo je i da neke bakterije koje su često povezane s kasnijim stadijima raka debelog crijeva u ovoj studiji nisu bile karakteristične za osobe s prethodno uklonjenim adenomima. Primjerice, Fusobacterium nucleatum i neki drugi mikroorganizmi tipični za usnu šupljinu vrlo su rijetko detektirani u uzorcima stolice osoba s adenomom. To može upućivati na to da se dio promjena mikrobioma događa tek u kasnijim fazama razvoja bolesti.
Prehrana i kretanje povezani su s „adenomskim” mikrobiomom
Jedan od zanimljivijih nalaza odnosi se na životne navike. Bakterijske vrste koje su bile zastupljenije kod osoba s poviješću adenoma bile su povezane s nekim obrascima koji se smatraju nepovoljnima za zdravlje crijeva, primjerice, većim unosom zaslađenih napitaka i višim indeksom tjelesne mase te manjom tjelesnom aktivnošću i manjim unosom cjelovitih žitarica i voća. Suprotan obrazac zabilježen je kod bakterija koje su bile manje zastupljene. Te su povezanosti bile izraženije upravo kod žena s poviješću adenoma.
To je važan nalaz, ali ga treba pravilno protumačiti. Studija ne pokazuje da određena namirnica izravno „stvara” određenu bakteriju, niti da promjena prehrane može sama po sebi spriječiti povratak adenoma ili nastanak raka. Riječ je o opažačkim podacima koji pokazuju da su prehrana, tjelesna aktivnost i sastav mikrobioma međusobno povezani.
Ipak, nalaz se uklapa u širu sliku da prehrana i način života mogu utjecati na uvjete u kojima živi crijevna mikrobiota, dok mikroorganizmi zauzvrat sudjeluju u stvaranju i preradi brojnih spojeva koji dolaze u kontakt s crijevnom sluznicom.
Nije riječ samo o bakterijama – mijenja se i njihov „kemijski trag”
U uzorcima stolice osoba s poviješću adenoma istraživači su pronašli 30 metabolita čija se zastupljenost razlikovala od kontrolne skupine. Među njima su se posebno istaknuli spojevi povezani s metabolizmom sfingolipida, sekundarnih žučnih kiselina, masnih kiselina i peptida.
Sfingolipidi su skupina masti važnih za stanične membrane i signalizaciju, ali sudjeluju i u procesima povezanim s upalom, proliferacijom stanica i drugim biološkim funkcijama. U ovoj su studiji neki sfingolipidi bili zastupljeniji u uzorcima osoba s prethodno uklonjenim adenomom. Važno je, međutim, da sami istraživači naglašavaju kako nije moguće utvrditi jesu li te metaboličke promjene uzrok ili posljedica procesa povezanih s adenomom.
Drugim riječima, mikrobiom i metabolom možda sudjeluju u stvaranju okoliša koji pogoduje razvoju bolesti, ali jednako je moguće da promijenjeno tkivo, prehrana, metabolizam ili drugi čimbenici mijenjaju mikrobiom. Moguće je i da se ti procesi međusobno pojačavaju.
Mikrobiom i metaboliti djeluju kao tim
Istraživači su zato otišli korak dalje i promatrali kako se pojedine bakterije povezuju s pojedinim metabolitima. Kod nekih metabolita mikrobiom je objašnjavao značajan dio varijacija u njihovoj koncentraciji. Primjerice, među metabolitima koji su se razlikovali između skupina, njih 15 imalo je najmanje 20 posto varijacije povezane sa sastavom mikrobioma. Posebno su se istaknuli spojevi povezani s metabolizmom sekundarnih žučnih kiselina i sfingolipida.
Pronađene su i specifične veze između pojedinih bakterija i metabolita koje su bile drukčije kod osoba s poviješću adenoma nego kod kontrolnih sudionica. To je zanimljivo jer pokazuje da nije dovoljno promatrati samo pitanje „koje bakterije imamo?”. Jednako važno može biti pitanje „što te bakterije rade i koje spojeve proizvode ili mijenjaju?”. Upravo bi taj odnos između mikroorganizama, njihovih metabolita, prehrane i stanica crijeva mogao biti jedan od važnih dijelova slagalice u razumijevanju razvoja kolorektalnih bolesti.
Što ova studija ne može dokazati?
Unatoč zanimljivim rezultatima, studiju treba čitati s nekoliko važnih ograda. Prije svega, u istraživanju su sudjelovale isključivo žene pa se rezultati ne mogu automatski prenijeti na muškarce. Nadalje, uzorak stolice uzet je samo jednom, prosječno 12 godina nakon uklanjanja adenoma. Budući da nema uzorka prije ili neposredno nakon uklanjanja polipa, istraživači ne mogu znati jesu li uočene promjene postojale već u vrijeme adenoma ili su se razvile kasnije.
Također, sudionice nisu praćene dovoljno dugo nakon uzorkovanja kako bi se moglo utvrditi tko je naknadno razvio novi adenom ili rak debelog crijeva. Zato studija ne dokazuje da upravo pronađene promjene mikrobioma povećavaju rizik od raka.
Još jedna važna činjenica jest da su usporedbu s rakom debelog crijeva istraživači napravili pomoću podataka iz 14 drugih studija. To omogućuje pronalaženje sličnosti između mikrobiomskih obrazaca, ali nije isto što i praćenje istih ljudi kroz razvoj bolesti. Sami autori naglašavaju da takva usporedba ne predstavlja izravnu potvrdu kontinuiteta „adenom–rak”.
Zaključak
Ova studija ne donosi odgovor na pitanje može li se promjenom mikrobioma spriječiti rak debelog crijeva. Donosi nešto drugo, a to je novi uvid u biologiju osoba koje su već imale adenom. Pokazuje da se i više od desetljeća nakon njegova uklanjanja mogu detektirati određene razlike u crijevnom mikrobiomu i metabolomu te da se dio tih promjena preklapa s obrascima koji se viđaju kod raka debelog crijeva. Istodobno, te su promjene povezane s prehrambenim i životnim navikama.
Za sada to nije razlog da se traži „idealna” bakterija, kupuje određeni probiotik ili pokušava samostalno mijenjati mikrobiom, ali jest još jedan razlog da je na zdravlje crijeva potrebno gledati dugoročno.
Za osobe koje su imale adenom to prije svega znači pridržavati se preporučenih kontrolnih pregleda. A kada je riječ o svakodnevnim navikama, prehrana bogata biljnim namirnicama, cjelovitim žitaricama i vlaknima, redovita tjelesna aktivnost, održavanje zdrave tjelesne mase te izbjegavanje pušenja i pretjeranog unosa alkohola dio su šire slike prevencije raka debelog crijeva.
Mikrobiom pritom možda nije samo pasivni promatrač. Sve je više istraživanja koja pokazuju da je riječ o dinamičnom ekosustavu koji povezuje ono što jedemo i kako živimo s kemijskim okruženjem u crijevima. Hoće li upravo taj odnos jednoga dana omogućiti preciznije procjenjivanje rizika i ciljanu prevenciju, tek trebaju pokazati buduća istraživanja.
Literatura:
Nogal A, Wang K, Thompson KN, Kim H, Bhosle A, Piccinno G, Maharjan S, Upreti C, Nguyen LH, Segata N, Rimm EB, Garrett WS, Chan AT, Huttenhower C, Song M. Long-lasting gut microbiome and fecal metabolome alterations after colorectal adenoma removal and their relationship to colorectal cancer. Cell Host Microbe. 2026 Jun 10;34(6):1135-1150.e6. doi: 10.1016/j.chom.2026.05.001. Epub 2026 May 27. PMID: 42202778.
30.9.2026
