Cijepljenje protiv humanog papiloma virusa (HPV-a) danas predstavlja jednu od najvažnijih preventivnih mjera u zaštiti od brojnih premalignih i malignih bolesti povezanih s ovom infekcijom. HPV je vrlo raširen virus koji se prenosi prvenstveno spolnim putem, a određeni njegovi tipovi povezani su s razvojem raka vrata maternice, stidnice, rodnice, anusa i drugih sijela. Kako bi se smanjio rizik od infekcije i njezinih posljedica, Referentni centar Ministarstva zdravstva za premaligne i maligne bolesti vrata maternice, stidnice i rodnice donio je preporuke za cijepljenje protiv HPV-a.
Sve osobe od 9. do 26. godine starosti trebaju se cijepiti.
„Djeca u dobi od 9 do 15 godina (primarna skupina) cijepe se dvjema (2) dozama 9-valentnog cjepiva protiv HPV-a, a razmak između doza treba biti 6 do 12 mjeseci. Preporučuje se cijepiti djecu u dobi od 11 godina zbog bolje učinkovitosti i zaštite kada je cjepivo primijenjeno u mlađoj dobnoj skupini.“
„Osobe u dobi od 15 godina, kao i osobe starije od 15 godina cijepe se s tri (3) doze 9-valentnog cjepiva protiv HPV-a. Drugu dozu treba primijeniti najmanje mjesec dana nakon prve doze, a treću dozu treba primijeniti najmanje 3 mjeseca nakon druge doze. Sve tri doze moraju se primijeniti unutar razdoblja od godine dana.“
Preporuke za odrasle osobe
„Cijepljenje protiv HPV-a preporučuje se osobama u dobi od 26 i više godina.“
„Dodatni rizični faktori u odrasloj populaciji mogu biti:
• liječenje premalignih i malignih bolesti izazvanih kroničnom infekcijom HPV-om (HSIL) – cijepljenje u ovoj populaciji može smanjiti rizik od ponovnog razvoja bolesti uslijed novih HPV infekcija ili progresije u invazivne karcinome
• nasljedna ili stečena imunosupresija – osobe s oslabljenim imunološkim sustavom (HIV+, transplantirani pacijenti, pacijenti na imunosupresivnoj terapiji, pacijenti s autoimunim poremećajima) imaju smanjenu sposobnost eliminacije HPV-a i sklonost dugotrajnim infekcijama koje mogu napredovati u premaligne i maligne lezije
• povećan rizik izlaganja HPV-u – uključuje osobe s više seksualnih partnera te osobe koje prakticiraju nezaštićene spolne odnose.“
„Profilaktičko cjepivo protiv HPV-a neće eliminirati postojeću infekciju, već spriječiti razvoj bolesti uslijed novih infekcija uzrokovanih različitim tipovima HPV-a, kao i ponovne infekcije istim tipom HPV-a, bilo zbog nove izloženosti zaraženom partneru ili putem autoinokulacije s obližnjeg ili udaljenog zaraženog područja.“
„Indikacije i eventualne kontraindikacije procjenjuju se individualno, ponajprije sa strane liječnika odgovarajuće specijalnosti.“
Zaključak
HPV infekcija predstavlja značajan javnozdravstveni problem zbog svoje povezanosti s nastankom brojnih premalignih i malignih bolesti. Cijepljenje je sigurna i učinkovita metoda prevencije kojom se može značajno smanjiti rizik infekcije i razvoja ozbiljnih komplikacija. Najveća korist postiže se cijepljenjem u mlađoj dobi, no zaštita može biti korisna i kod odraslih osoba, osobito onih s povećanim rizikom. Odluku o cijepljenju uvijek je najbolje donijeti u dogovoru s liječnikom, uzimajući u obzir dob, zdravstveno stanje i individualne čimbenike rizika.
Izvor: Referentni centar Ministarstva zdravstva za premaligne i maligne bolesti vrata maternice, stidnice i rodnice – Preporuke za cijepljenje protiv HPV-a (na teret HZZO-a).
24.6.2026
