Iako rak penisa u nas nije česta urološka bolest, ona je vrlo bitna i predstavlja značajan problem zbog visoke smrtnosti koja je posljedica kašnjenja s dijagnozom. Čak i do polovine oboljelih odgađa pravovremeni urološki pregled i do godinu dana nakon početka bolesti. Ovo je posljedica još uvijek ukorijenjenog osjećaja srama, krivnje, neznanja ili jednostavno nemara. Bolesnici često počinju samoliječenje raznim kremama i losionima, što im se u početku, dok je bolest još minimalna, učini donekle i učinkovitim, a to dodatno odlaže stvarnu dijagnozu i liječenje te onda i pogoršava prognozu same bolesti.
Gotovo 25 % karcinomskih (malignih) promjena na penisu u početku se pogrešno smatra benignim promjenama. Znatno bolje poznavanje prirodnog tijeka bolesti, pravodobna dijagnoza te brži i pouzdaniji način liječenja poboljšali su stopu izlječenja koja je prije tridesetak godina iznosila svega 50 %. Unatoč tome, ostaje visoka stopa smrtnosti i ona ističe ozbiljnost ove bolesti. Za usporedbu, od raka prostate umire samo 3 % oboljelih. Pojavnost raka penisa je 1,3 na sto tisuća muškaraca, a u Hrvatskoj se godišnje dijagnosticira oko pet novih bolesnika. Mogli bismo reći da je to bolest jugoistočne hemisfere Zemlje i ruralnih sredina, gdje je učestalost daleko viša, a primarno se odnosi na Aziju, Afriku i Južnu Ameriku, dok je u SAD-u i Europi, a osobito u urbanim sredinama, rijetka. Rak penisa uglavnom je bolest starijih muškaraca, s prosječnom dobi pojavljivanja oko 65. godine, iako se može pojaviti i u mlađih od 40 godina.
Ova bolest obično se razvija iz kože unutrašnjeg lista prepucija i/ili glavića penisa. Mogući uzroci nalaze se u okviru teorija, a najčešće se spominje fimoza udružena s iritacijom i kroničnom upalom. Oko 75 % bolesnika s rakom penisa ima fimozu. U većine muške djece prepucij (kožica) spontano se odvoji od glavića penisa (lat. glans penis) do treće godine starosti, a u suprotnom se razvije fimoza. Ona se može pokušati otkloniti korištenjem kortikosteroidne kreme, osobito ako se radi o blažem stupnju fimoze, odnosno tzv. relativnoj fimozi. Ukoliko to nije moguće ili uspješno, potrebno je učiniti obrezivanje (lat. circumcisio – cirkumcizija). U dojenačkoj dobi taj zahvat potpuno otklanja kasniji rizik od nastanka raka penisa. Učini li se cirkumcizija do puberteta, znatno se reducira rizik, ali obrezivanje nakon puberteta uopće ne utječe na pojavnost raka penisa u kasnijoj dobi. Rano obrezivanje, dakle, može biti učinkovita mjera prevencije ove bolesti. U populacijama koje prakticiraju adekvatnu higijenu, ali su neobrezane, učestalost raka penisa približava se onoj u populaciji obrezanih.
Sljedeća teorija o etiologiji raka penisa jest infekcija humanim papiloma virusom (HPV), koji je uzročnik genitalnih bradavica u oba spola, poznatih i kao kondilomi. Iako je identificirano više od stotinu podtipova HPV-a, tipovi 16 i 18 identificirani su u jedne trećine oboljelih od raka penisa. Dakle, fimoza te nedostatna higijena glavni su čimbenici rizika za nastanak te bolesti. Rani početak spolnih odnosa, brojni seksualni partneri i kondilomi u anamnezi povezani su s tri do pet puta većim rizikom za nastanak karcinoma penisa.
15.6.2026
