Novo istraživanje tima sa Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo je da rutinska izloženost mikroplastici može ubrzati razvoj ateroskleroze, suženja arterija povezanog sa srčanim i moždanim udarima. Mikroplastika su sitne čestice koje se oslobađaju iz ambalaže, tkanina i uobičajenih plastičnih proizvoda. Negativan učinak mikroplastike na zdravlje zabilježen je samo kod muških miševa. No rezultat ne iznenađuje previše, već se ovi nalazi uklapaju se u širi obrazac koji se vidi u kardiovaskularnim istraživanjima gdje muškarci i žene često reagiraju različito. Precizan mehanizam još nije poznat, no čimbenici poput spolnih kromosoma i hormona, osobito zaštitnih učinaka estrogena, mogli bi igrati ulogu. Bez obzira što se radi o istraživanjima na životinjama, ovi rezultati daju dobar uvid o utjecaju mikroplastike na kardiovaskularno zdravlje ljudi.
Mikroplastika pronađena na stijenkama krvnih žila
Mikroplastika je široko rasprostranjena u suvremenom okolišu — nalazi se u hrani, pitkoj vodi i zraku. Otkrivena je i unutar ljudskog tijela. Nedavne kliničke studije otkrile su mikroplastiku u aterosklerotskim plakovima i povezale više koncentracije s povećanim kardiovaskularnim rizikom, iako nije bilo jasno uzrokuju li te čestice izravno oštećenje arterija.
Dizajn istraživanja korištenjem mišjeg modela srčane bolesti
U svom radu objavljenom u Environment International, znanstvenici opisuju korištenje miševa s nedostatkom LDL receptora (LDLR-deficient), uobičajenog modela za proučavanje ateroskleroze. I mužjaci i ženke bili su na prehrani s malo masti i kolesterola, sličnoj onoj koju bi konzumirala mršava i zdrava osoba. Tim je zatim svakodnevno davao mikroplastiku (10 miligrama po kilogramu tjelesne mase) tijekom devet tjedana. Ova količina odražava razine koje bi se realno mogle unositi kontaminiranom hranom i vodom.
Mikroplastika pojačava stvaranje plakova kod muških miševa
Rezultati su pokazali naglo povećanje ateroskleroze, ali samo kod mužjaka. Muški miševi izloženi mikroplastici razvili su 63 % više plaka u aortnom korijenu, dijelu aorte koji je povezan sa srcem, te 624 % više plaka u brahiocefalnoj arteriji, velikoj arteriji koja se odvaja od aorte u gornjem dijelu prsnog koša. Ženke izložene istim uvjetima nisu pokazale značajan napredak u stvaranju plaka.
Istraživači su potvrdili da mikroplastika nije uzrokovala debljanje niti povećan kolesterol ni kod jednog spola. Miševi su ostali mršavi, a njihov lipidni profil nije se promijenio, što ukazuje da tradicionalni rizični čimbenici, poput pretilosti ili visokog kolesterola, ne objašnjavaju pojačena oštećenja arterija.
Ometanje stanica koje oblažu arterije
Studija je također pokazala da mikroplastika remeti funkciju i strukturu stanica koje oblažu arterije. Koristeći jednokomornu RNA sekvencijaciju, koja otkriva aktivnost gena u pojedinačnim stanicama, istraživači su primijetili da mikroplastika mijenja nekoliko tipova stanica uključenih u aterosklerozu. Najviše su bile pogođene endotelne stanice – stanice koje čine unutarnju ovojnicu krvnih žila i pomažu regulirati upalu i cirkulaciju. Budući da su endotelne stanice prve koje dolaze u kontakt s mikroplastikom u cirkulaciji, njihova disfunkcija može pokrenuti upalu i stvaranje plaka.
Mikroplastika ulazi u arterijske plakove i mijenja gensku aktivnost
Fluorescentna mikroplastika korištena u studiji pronađena je unutar plakova i koncentrirana u endotelnom sloju, što je u skladu s izvješćima iz ljudskih uzoraka u kojima je mikroplastika otkrivena u arterijskim lezijama.
Još jedno ključno opažanje bilo je da mikroplastika aktivira štetne genske puteve u endotelnim stanicama i miševa i ljudi. To uključuje gene povezane s proaterogenim (poticanjem stvaranja plaka) djelovanjem, što sugerira da mikroplastika pokreće slične biološke odgovore među različitim vrstama.
Mogu li kukci koji jedu plastiku pomoći u rješavanju problema mikroplastike?
Plastično onečišćenje prisutno je u svakom ekosustavu na planetu i zadržava se desetljećima. Određena istraživanja pokazala su da kukci mogu progutati i apsorbirati čistu, nerafiniranu mikroplastiku — ali samo u nerealnim, izrazito siromašnim prehrambenim uvjetima. U novom radu objavljenom u Biology Letters, testirani su crvi brašnari (mealworms) hranjeni samljevenim zaštitnim maskama za lice — uobičajenim plastičnim proizvodom — pomiješanim s mekinjama, koje kukci rado jedu.
Brašnari su prirodni čistači i razlagači, sposobni preživjeti do osam mjeseci bez hrane i vode, te spremni jesti vlastitu vrstu kada hrane nema dovoljno. Nakon 30 dana istraživački tim otkrio je da su brašnari pojeli otprilike polovicu dostupne mikroplastike — oko 150 čestica po kukcu — i pritom se udebljali. Izlučili su tek mali dio unesene mikroplastike, oko četiri do šest čestica po miligramu izmeta, dok su ostatak apsorbirali. Jedenje mikroplastike nije se činilo štetnim za njihovo preživljavanje ili rast. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da bi nam kukci mogli biti saveznici u rješavanju problema mikroplastike.
Zaključak
Gotovo je nemoguće u potpunosti izbjeći mikroplastiku, ipak, najbolja strategija je smanjiti izloženost ograničavanjem upotrebe plastike u posudama za hranu i vodu, smanjivanjem jednokratne plastike i izbjegavanjem visoko procesirane hrane. Trenutačno ne postoje učinkoviti načini uklanjanja mikroplastike iz tijela, pa minimiziranje izloženosti i održavanje općeg kardiovaskularnog zdravlja — prehranom, vježbanjem i upravljanjem rizicima — ostaje ključno.
20.11.2025
