Transplantacija bubrega opće je prihvaćen i poželjan način liječenja bolesnika s terminalnim stadijem zatajenja bubrežne funkcije. Za takvu vrstu liječenja potreban je multidisciplinarni tim specijalista koji uključuje urologe, nefrologe, imunologe, kliničke farmakologe, patologe i specijaliste svih ostalih struka uključenih u dijagnostičke i terapijske postupke.
Osnovni problem u transplantaciji općenito, pa tako i bubrega, jest manjak raspoloživih organa. Preživljenje bolesnika nakon transplantacije bubrega značajno je bolje nego preživljenje bolesnika koji su na dijalizi i listi čekanja za transplantaciju, odnosno za njima pogodan organ. U Hrvatskoj je još uvijek premalen broj davatelja organa s živog srodnog ili nesrodnog davatelja. Znatno je veći broj tzv. kadaveričnih davatelja.
Svaka osoba kod koje je dokazana smrt mozga, odnosno moždanog debla, može biti potencijalni kadaverični davatelj, a postupak utvrđivanja moždane smrti propisan je zakonskim aktima na temelju višestrukih kliničkih kriterija. Dob davatelja organa nije prepreka za davalaštvo, iako se bubrezi osoba starijih od 65 godina pretežno nude starijim potencijalnim primateljima, bez obzira na imunološku tipizaciju. Svakako je potrebno provjeriti boluje li davatelj od nekih bolesti koje bi se mogle prenijeti primatelju, a tu su u prvom redu neke infektivne i maligne bolesti. Nadalje, osobitu je pozornost potrebno posvetiti stanju srčane, krvožilne i bubrežne funkcije.
Prilikom kirurškog postupka eksplantacije osobito je važno paziti na vrijeme tzv. tople i hladne ishemije (nedostatak kisika u tkivu). Topla ishemija može biti praktički nula, dok hladna ne bi smjela trajati dulje od 18 sati kako bi se izbjegla odgođena funkcija presatka, jer je to jedan od nepovoljnih čimbenika za dugoročno preživljenje presatka (engl. graft).
Eurotransplant je međunarodna organizacija putem koje zemlje članice, među kojima je i Hrvatska, razmjenjuju podobne organe za pojedinog primatelja. Oko 20% transplantacija u okviru te organizacije obavlja se sa živih srodnih i nesrodnih davatelja. Donacije sa živih davatelja načelno daju bolje rezultate u usporedbi s kadaveričnom transplantacijom, i to kratkoročno, ali i dugoročno. Sa živog davatelja bubreg se može uzeti otvorenom kirurškom metodom, ali i laparoskopski. Nakon uzimanja organa, prezervacija se uglavnom temelji na hipotermiji uz standardne perfuzijske otopine, kojima je cilj postići što kraće vrijeme tople i hladne ishemije. Ovdje treba napomenuti kako su ovi postupci povezani s mnogim paramedicinskim i organizacijskim poteškoćama, kao što su transport odgovarajućeg bolesnika i prikladnog organa.
Od 2007. godine Hrvatska je članica organizacije Eurotransplant, u kojoj sudjeluju i mnoge ugledne europske zemlje poput Njemačke, Austrije, Belgije, Luksemburga, Nizozemske i Slovenije. Radi se o ukupno više od 200 milijuna ljudi koji mogu biti potencijalni davatelji, ali i primatelji bubrega.
2.11.2025
