Kako ljudska populacija stari – a stari rapidno – interes za bilo koji oblik liječenja benigne hiperplazije prostate (Benigna Prostatična Hiperplazija – BPH) sve je više u fokusu, i to ne samo sa striktno medicinskog aspekta, već i s aspekta interesa medicinske tehnologije i farmaceutske industrije. Osobito se to odnosi na kirurško liječenje, budući da poteškoće s mokrenjem, disfunkcija mokraćnog mjehura i rast prostate idu „ruku pod ruku“ s protokom godina života. Kirurškom liječenju pribjegava se u krajnjoj instanci, kada su svi drugi (najčešće medikamentozni) načini liječenja iscrpljeni, kad lijekovi više ne postižu željene učinke, a istodobno postoje znatne tegobe s mokrenjem ili se razvije potpuna nemogućnost mokrenja (kompletna retencija urina).
Moguće je i da se razvije neka od komplikacija uvećane prostate. Komplikacije su sljedeće: na prvom mjestu svakako je kompletna retencija mokraće s pojavom tzv. inkontinencije prelijevanja (engl. overflow incontinence; lat. ischuria paradoxa). Kompletna retencija može biti akutnog tipa, uz bolno prepunjen mokraćni mjehur i istodobnu nemogućnost mokrenja, odnosno ispražnjavanja mjehura. Od ostalih komplikacija BPH izdvajaju se ponavljajuće uroinfekcije, recidivirajuće krvarenje iz uvećane prostate, nastanak kamenaca u mokraćnom mjehuru i/ili dilatacija gornjih dijelova mokraćnog sustava (zbog opstrukcije uvećanom prostatom) s posljedičnim ubrzanim propadanjem funkcije već zbog dobi oslabljenih bubrega. Bilo koja komplikacija uvećane prostate apsolutna je indikacija za kirurško liječenje. Uobičajeno se smatra da će 3 od 10 starijih muškaraca trebati kirurško liječenje, no, kako je rečeno u uvodu, udio starije populacije raste pa i stopa potrebe za kirurškim zahvatima može ubrzo postati još veća.
Iako postoji više vrsta operacija za kirurško liječenje BPH, svim su metodama zajedničke neke značajke. Nikada se, ni jednom metodom, ne odstranjuje cijela prostata, već samo opstruktivni (hiperplastični) dio prostate koji uzrokuje znatno izražene opstruktivne simptome (tanak i isprekidan mlaz mokraće, čekanje na početak mokrenja – tzv. oklijevanje, naprezanje na kraju mokrenja kako bi se što više ispraznio mjehur, osjećaj nepotpunog pražnjenja mjehura itd.) ili komplikacije BPH, pri čemu je svaka od njih apsolutna indikacija za kirurško liječenje.
Nadalje, što je operacijska metoda učinkovitija, to su operacijski rizik i mogućnost kirurških komplikacija veći, ali je i manja vjerojatnost potrebe za ponovnim zahvatom u sljedećih 10–15 godina. Važno je imati na umu da je riječ o starijoj populaciji muškaraca, koja je zdravstveno već opterećena drugim, ranije razvijenim bolestima (komorbiditetima). Konačno, uklanjanjem opstruktivnog dijela prostate neće nestati baš sve tegobe s mokrenjem, osobito one iritativne smetnje (učestalo mokrenje, noćno mokrenje i/ili urgentno mokrenje), koje su dominantno vezane uz disfunkciju mokraćnog mjehura. Upravo te smetnje često više muče pacijenta nego urologa.
Osim općih kirurških komplikacija (krvarenje, infekcija), od specifičnih kirurških komplikacija valja spomenuti mogućnost postoperativne inkontinencije te retrogradne ejakulacije (izlučivanje sjemena u mokraćni mjehur). Načelno razlikujemo endoskopske i klasične, tzv. otvorene operacije, a o vrstama operacija bit će više riječi u sljedećoj kolumni pod nazivom „Kirurško liječenje benigne hiperplazije prostate – 2. dio“.
12.5.2025
