Arterijsku hipertenziju treba liječiti u svakoj životnoj dobi s ciljem redukcije kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta. Kod postavljanja dijagnoze arterijske hipertenzije u starijoj životnoj dobi arterijski tlak treba biti povećan u tri uzastopna mjerenja prilikom dvije posjete liječniku. Prilikom tih mjerenja arterijski tlak treba mjeriti u sjedećem i uspravnom položaju ukoliko je to moguće. Također je važna kontrola arterijskog tlaka u kućnim uvjetima, a kod nekih bolesnika se preporučuje i kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka 24 sata ukoliko bolesnik tolerira takvo mjerenje. Kod sumnje na sekundarni uzrok arterijske hipertenzije u starijoj dobi treba medicinskim pretragama isključiti renovaskularnu arterijsku hipertenziju, sindrom opstruktivne apneje u spavanju, kroničnu bubrežnu bolest, bolest štitnjače. U starijoj dobi zbog uzimanja nekih lijekova također se može pojaviti arterijska hipertenzija: nesteroidni prtuupalni lijekovi, kortikosteroidi, nosni dekongestivi, hormonalna nadomjesna terapija.
Prije uvođenja antihipertenzivne terapije kod starijih osoba važno je procijeniti stupanj krhkosti organizma, sklonost ortostatskoj hipotenziji, utvrditi komorbiditete, osobito da li boluje od Parkinsonove bolesti, šećerne bolesti, kronične bubrežne bolesti, bolesti štitnjače, srčanog zatajenja, aortne stenoze. Također je važno znati sve lijekove koje bolesnik uzima. Važan je individualni pristup liječenju arterijske hipertenzije starijih bolesnika kako bismo izabrali najbolji oblik liječenja s optimalnim učinkom uz smanjenje mogućnosti pojave neželjenih učinaka i nuspojava.
U terapiji arterijske hipertenzije starijih osoba važno je uzeti i stupanj krhkosti organizma. U osoba s procijenjenim jednim od prva 3 stupnja krhkosti (imaju očuvan funkcionalni status) cilj liječenja arterijske hipertenzije je isti kao i u mlađih. Osobe koje spadaju u 4. i 5. stupanj krhkosti (starije osobe s padom funkcija uz još očuvanu samostalnost u obavljanju dnevnih aktivnosti) treba prilagoditi antihipertenzivnu terapiju prisutnim komorbiditetima. Osobe koje su u višim stupnjevima krhkosti označavaju starije osobe s gubitkom funkcionalnih sposobnosti, nemaju samostalnost u obavljanju dnevnih aktivnosti, imaju prisutno više komorbiditeta ili težu demenciju ili su u potpunosti ovisni o tuđoj pomoći i većina ih je starija od 85 godina. Kod ovih bolesnika je najvažniji cilj liječenja ukloniti simptome bolesti, povećati kvalitetu života. Pri tome je važan mltidisciplinarni pristup liječenju. Sistolički tlak ne smije biti niži od 130 mmHg kako bi se izbjegla ortostatska hipotenzija.
Prema smjernicama Europskog kardiološkog društva arterijski tlak u starijoj dobi iznad 80 godina i onih s određenim stupnjem krhkosti treba održavati 130-140/80-90 mmHg ukoliko ovakav tlak bolesnik dobro podnosi. Kod njih, ukoliko se dijagnosticira arterijska hipertenzija, preporučuje se započeti terapiju s jednim antihipertenzivnim lijekom i to iz skupine blokatora kalcijevih kanala ili tiazidskih diuretika ili inhibiotora angiotenzin konvertirajućeg enzima.
U starijoj dobi je i ustrajnost uzimanja terapije često smanjena iz više razloga: česta pojava nuspojava na terapiju zbog čega bolesnik odustaje od liječenja, otežano uzimanje lijekova, teža dostupnost liječnika radi konzultacija, otežan pristup ljekarni, zaboravljivost, demencija bolesnika. Stoga je važna što bolja dostupnost liječnika i ljekarnika takvim bolesnicima, češće kontrole njihovog zdravstvenog stanja i uzimanja terapije.
20.4.2023