Infektivna mononukleoza je zarazna bolest uzrokovana Ebstein-Barr virusom. Čovjek je jedini prirodni domaćin ovog virusa, a bolest se širi neposrednim kontaktom sa slinom oboljelog. Najčešće obolijevaju adolescenti i mlađi odrasli, a bolest se popularno naziva i ‘bolest poljupca’.
Uzročnik infektivne mononukleoze
Sindrom infekcijske mononukleoze najčešće je uzrokovan virusima, na prvom je mjestu Ebstein-Barr virus (EBV), a u oko 10% slučajeva uzročnik je citomegalovirus (CMV), rjeđe adenovirus i drugi. Infekcija Ebstein-Barr virusom raširena je u cijelom svijetu i tim je virusom zaraženo oko 90% odrasle populacije. Virus se u visokoj koncentraciji izlučuje slinom, pa je najčešći put prijenosa kod adolescenata i odraslih ljubljenje, a mala djeca se vjerojatno zaraze dijeleći čašu i pribor za jelo sa zaraženom osobom u kućanstvu ili dječjem kolektivu.
Kako prepoznati infektivnu mononukleozu?
Inkubacija (vrijeme od kontakta s virusom do razvoja kliničke slike) je 4-7 tjedana. Klinička slika primoinfekcije EBV-om ovisi o dobi djeteta. Pretpostavlja se da kod većine male djece bolest prolazi asimptomatski ili neprepoznato, sa simptomima blaže viroze. Razlog blažoj kliničkoj slici kod male djece ne zna se sa sigurnošću, ali se pretpostavlja da se radi o blažoj reakciji nezrelijeg imunološkog sustava ili manjoj infektivnoj dozi virusa koja se dobije posredim kontaktom sa slinom oboljelog preko zaraženih predmeta. Kod adolescenata i mladih odraslih većina bolesnika razvije jasnu kliničku sliku infektivne mononukleoze. Često bolest počinje naglo, jakom grloboljom uz vrućicu i otok limfnih čvorova na vratu, nalik streptokoknoj upali grla. Kod nekih pacijenata se klinička slika razvija postupno, uz umor kao dominantan simptom, te bolove u mišićima i blago povišenu temperaturu. Od ostalih simptoma može se očekivati smanjen apetit, mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, povećanje jetre i slezene, otok u području lica i očiju, te osip.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnoza se postavlja na temelju opisane kliničke slike i tipičnih promjena u laboratorijskim nalazima. U krvnoj slici karakteristično se nađe povećan broj leukocita s visokim udjelim limfocita i pojavom tzv. reaktivnih limfocita. Kod oko 75% bolesnika povišene su vrijednosti jetrenih enzima. Dijagnoza se može potvrditi dokazom protutijela na EBV. Postoji više vrsta protutijela na EBV koja imaju različitu dinamiku tijekom infekcije, te se na temelju serološkog nalaza može odrediti o kojoj se fazi infekcije radi.
Liječenje
Kod inače zdrave djece koja imaju normalan imunološki sustav, liječenje mononukleoze je simptomatsko i obuhvaća snižavanje temperature, dostatan unos tekućine i odmor. Postoje antivirusni lijekovi koji mogu imati učinka na EBV, ali se oni rutinski ne daju inače zdravoj djeci. Kod djece koja razviju komplikacije bolesti uslijed pretjerane proliferacije limfnog tkiva ili prekomjernog imunološkog odgovora, daju se kortikosteroidi i drugi lijekovi koji suprimiraju imunološki sustav. Liječenje antibioticima ima smisla samo kod dokazane sekundarne bakterijske infekcije, a posebno treba biti oprezan kod davanja amoksicilina i sličnih lijekova zbog velike vjerojatnosti pojave osipa kao posljedice prolazne pretjerane reaktivnosti na te lijekove.
Komplikacije
Oko 95% djece i adolescenata prebolijeva infektivnu mononukleozu bez ikakvih komplikacija, iako povišena temperatura i umor mogu trajati i više tjedana. U oko 3% bolesnika javlja se virusna upala pluća koja je obično blagog tijeka, a ponekad se mogu javiti hematološke i neurološke komplikacije. Ozbiljna, ali srećom rijetka komplikacija mononukleoze je ruptura (puknuće) slezene koja se obično javlja kod bolesnika kod kojih je slezena izrazito povećana, a važan rizični faktor je udarac ili pritisak na trbuh. Zbog toga se kod onih bolesnika s jako povećanom slezenom preporuča mirovanje. Klinička slika rupture slezene je naglo nastala bol u lijevom gornjem dijelu trbuha uz slabost i pogoršanje općeg stanja.
Može li se mononukleoza ponovo dobiti?
Jednom preboljela infekcija EBV-om ostavlja trajni imunitet. EBV pripada porodici herpesvirusa, te se kao i kod drugih virusa iz ove skupine po završetku akutne infekcije ne odstranjuje iz organizma, već u njemu ostaje doživotno prisutan. Iznimno rijetko se u slučaju slabljenja imunološkog sustava ovaj ‘uspavani’ virus može ponovo aktivirati.
Kako se ponašati nakon preboljenja mononukleoze? Osoba koja je preboljela mononukleozu treba prilagoditi tjelesnu aktivnost svom općem stanju. Ponekad pojačan umor i slabost mogu trajati tjednima i u tom slučaju dijete treba odmarati i ne izlagati se fizičkom naporu dok se ne oporavi. Djeca koja se osjećaju dobro i nemaju povećanu slezenu mogu ići u školu, ali se kod svih se preporuča pošteda sportskih aktivnosti kroz bar 3 tjedna. Potreban je oprez i pojačana higijena jer se virus može izlučivati slinom i mjesecima nakon preboljenja infektivne mononukleoze
27.12.2021
