Epilepsija je zdravstveno stanje koje utječe na živčani sustav. Obično se dijagnosticira nakon što je osoba imala najmanje dva napada (ili nakon jednog napadaja s visokim rizikom za više) koji nisu uzrokovani nekim poznatim medicinskim stanjem. Epileptički napadi uzrokovani su smetnjama u električnoj aktivnosti mozga. Napadi u epilepsiji mogu biti posljedica ozljede i bolesti mozga, metaboličkih i elektrolitskih poremećaja ali uzrok može biti i nepoznat. Epilepsija ima značajan utjecaj na kvalitetu života bolesnika, a sama kvaliteta života ovisi o učestalosti napadaja. Ozbiljnost epilepsije jako se razlikuje među pojedincima; neki imaju rijetke napadaje koji se mogu izvrsno kontrolirati lijekovima dok manjina pati od učestalih napadaja koji slabo reagiraju na terapiju, unatoč najboljoj dostupnoj skrbi. Lijekovi koji se propisuju u liječenju epilepsije nazivaju se antiepilepticima i kontroliraju napadaje u oko 7 od 10 osoba koje žive s epilepsijom. Lijekovi ne mogu izliječiti epilepsiju, već mogu spriječiti pojavu epileptičkih napada i kontrolirati ih. Cilj liječenja antiepilepticima je “Bez napadaja, bez nuspojava” što ponekad u stvarnosti nije lako postići. Istraživanja su pokazala da kada su bolesnici tek počeli uzimati antiepileptik u otprilike 47% bolesnika napadi su bili zadovoljavajuće kontrolirani. U bolesnika kod kojih napadi nisu bili dovoljno dobro kontrolirani s jednim antiepileptikom dodatak drugog lijeka je u dodatnih 14% rezultirao s dobrom kontrolom napada.
Kako djeluju antiepileptici?
Antiepileptici ne ‘rješavaju’ uzrok napada ali mogu spriječiti ili zaustaviti napadaje djelujući na složene načine. Mnogi djeluju na način da djeluju na kemijske supstance koji se nazivaju “neurotransmiteri” pobuđujući ih (npr. stimuliraju) ili inhibirajući (npr. usporavaju) te na taj način utječu na brzinu prijenosa informacija između živčanih stanica. Druga skupina lijekova djeluje na živčane stanice utječući na način na koji se različite tvari unose i izlaze iz stanica. Promjenom načina rada živčanih stanica ili mijenjanjem njihove komunikacije antiepileptici mogu zaustaviti način na koji napad započinje i širi se živčanim stanicama. Neprestano se pokušavaju pronaći novi načini kako bi lijekovi mogli zaustaviti ili kontrolirati napadaje. Neki od novijih lijekova djeluju na drugačiji način od starijih lijekova.
Kako odabrati lijek?
Liječenje epilepsije može biti zahtjevno jer postoje mnoge stvari koje treba uzeti u obzir. Pri odabiru vrste kao i doze lijeka u obzir se uzimaju slijedeći čimbenici:
- vrsta epilepsije
- dob osobe i životni stil
- koliko često se javljaju napadaji
- jesu li su se po uvođenju antiepileptika javile nuspojave
- popratne bolesti kao i lijekovi koje bolesnik zbog toga uzima (neki lijekovi mogu utjecati na to kako se antiepileptik apsorbira ili razgrađuje u tijelu te tako djeluju na količinu lijeka koja dospije u mozak)
- je li se učestalost napada promijenila nakon promjene doze.
Liječenje s nekim antiepilepticima može se započeti brže, dok kod nekih je potrebno započeti s niskim dozama i polako ih povećavati danima, jednima ili ponekad mjesecima. Pritom treba voditi računa da se nuspojave češće pojavljuju kada se liječenje započne s velikom dozom ili odmah s punom dozom ili ako se doza brzo poveća.
Vrlo je bitno redovito uzimanje propisane terapije. Uzimanje lijekova u isto vrijeme svaki dan je vrlo bitno za uspješno liječenje epilepsije. Propuštanje jedne ili dvije doze lijeka može uzrokovati napadaj, te je uzimanje lijekova prema uputama liječnika iznimno važno. Antiepileptici su lijekovi s kojima se najčešće liječi epilepsija a mozak treba stalnu opskrbu ovim lijekovima kako bi se spriječili novi napadaji. Kod propuštanja doza ili nepravilnog uzimanja lijeka povećava se višestruko rizik za pojavu napadaja. Nažalost objavljene studije pokazuju da više od 70% ljudi s epilepsijom ne uzima lijekove prema rasporedu. Svaka je osoba različita i doza lijeka koja joj je potreba ovisi o mnogim čimbenicima.
Kako bi se odredilo kako osoba podnosi lijek i koliko lijeka dolazi do mozga može se odrediti određivanjem koncentracija lijeka u krvi. Ovaj test može pokazati da li osoba uzima ‘dovoljno’ lijeka za kontrolu napadaja ili uzima ‘previše’ te na taj način riskira razvoj nuspojava. Kako bi lijekovi dosegli u tijelu ‘stabilno stanje’ potrebno je za većinu njih određeno vrijeme te se određivanje antiepileptika u krvi ne treba raditi odmah po početku uzimanja lijeka, već se mora pričekati da lijek postigne stabilno stanje prije nego što se provjeri razina u krvi. Ako je bolesnik bio dovoljno dugo na konstantnoj dozi, određivanjem razine antiepileptika u krvi može se provjeriti je li osoba redovito uzimala lijek. Ovi testovi posebno su korisni u bolesnika koji uzimaju različite lijekove koji mogu promijeniti količinu antiepileptika u tijelu. Vrijeme određivanja antiepileptika u krvi vrlo je važno. Obično je najbolje provjeriti razinu prije uzimanja doze ili ujutro. Time će se izmjeriti najmanja količinu lijeka u tijelu. Ponekad se određuje doza antiepileptika u krvi kako bi se provjerila najveća količina lijeka u tijelu kako bi se vidjelo odnosi li se to na nuspojave. U ovom slučaju, najbolje je napraviti test kada lijek dosegne vrhunac u krvotoku, obično oko 1 do 4 sata nakon najveće dnevne doze.
Koje su nuspojave antiepileptika i kako ih izbjeći?
Ponekad je teško znati jesu li simptomi povezani s napadajima ili se radi o nuspojavama lijekova. Nuspojave povezane s dozom lijeka često počinju otprilike 30 minuta do 2 sata nakon uzimanja lijeka i traju duže od 15 minuta. Neke nuspojave pojavljuju se ubrzo nakon početka primjene lijeka ili promjene doze. Ovi simptomi mogu spontano nestati nakon nekog vremena kao se tijelo navikava na lijek. Neke se nuspojave mogu pojaviti ako se lijek uzme natašte te uzimanje lijeka nakon jela i prije spavanja može umanjiti želučane tegobe nakon uzimanja doze. Također uzimanje najveće doze noću može pomoći da se bolje podnese lijek te da se bolesnik tijekom dana osjeća budnije i mentalno oštrije. Neke je lijekove najbolje uzeti kada je vjerojatnije da će osoba imati napadaje. Na primjer, kod bolesnika koji imaju napadaje samo noću, može se zatražiti da uzmu lijekove protiv napadaja za vrijeme večere ili prije spavanja, tako da najveća količina lijeka djeluje noću. Neke se nuspojave mogu pojaviti ako se uzmu doze lijekova preblizu jedna drugoj.
Liječenje epilepsije danas može biti vrlo uspješno, a dosadašnja istraživanja naglašavaju potrebu da bolesnici rano potraže pomoć za svoje napadaje. Postoji mnogo različitih antiepileptika i mnogi od njih mogu pomoći – kada se daju za pravu vrstu napadaja i u pravoj dozi. Liječenje bolesnika je individualno te se liječnici drže postulata da je ‘najbolja doza’ lijeka ona koja kontrolira napadaje s najmanjom količinom nuspojava. Kako bi liječenje bilo uspješno potrebno je da bolesnik pravilno uzima lijekova, razvije zdrave životne navike i izbjegava okolnosti i lijekove koji mogu izazvati napade.
18.10.2021
