Tjelesna aktivnost je važan čimbenik u prevenciji kardiovaskularnih bolesti. Prema preporukama Europskog kardiološkog društva u prevenciji kardiovaskularnih bolesti preporučuje se minimalno 150 minuta tjedno umjerene tjelesne aktivnosti. Kod većine bolesnika s prirođenom srčanom bolešću tjelesna aktivnost je sigurna. U slučajevima već prisutne kardiovaskularne bolesti, pa tako i one koja je prirođena, intenzivna tjelesna aktivnost, osobito kod natjecateljskih sportova, može dovesti do opasnih poremećaja srčanog ritma, pa i srčanog zastoja, odnosno nagle srčane smrti. Stoga je veoma važna prevencija nagle srčane smrti kod sportaša. Odgovarajućim pretragama treba izdvojiti visokorizične sportaše, pa je Europsko kardiološko društvo (EKD) u tu svrhu preporučilo da se uzme detaljna anamneza, obavi fizikalni pregled i snimanje 12-kanalnog elektrokardiograma.
Prema smjernicama EKD-a preporučuje se probir sportaša u svrhu dijagnoze i procjene težine prirođene srčane bolesti:
- uzimanje detaljne anamneze
– da li sportaš ima neke od navedenih simptoma: bol u grudima, lupanje srca, vrtoglavice, gubitke svijesti, smanjenu toleranciju tjelesnih opterećenja
– da li je sportaš imao operaciju na srcu, priložiti medicinsku dokumentaciju o operaciji
– obiteljska anamneza- u nekim slučajevima prirođenih srčanih bolesti bit će potrebna i kardiološka obrada bliskih članova obitelji (na primjer kod bikuspidne aortne valvule, Marfanovog sindroma, kromosomskih poremećaja povezanih s prirođenim srčanim bolestima)
2. fizikalni pregled
3. 12-kanalni elektrokardiogram
4. test opterećenja (ergometrija)
5. ehokardiografija
U natjecateljskim sportovima bolesnici s prirođenom srčanom bolešću trebaju proći godišnju kardiološku procjenu na temelju hemodinamskih i elektrofizioloških parametara, a ne samo anatomske procjene anomalije. U tom postupku važna je povijest bolesti, obaviti detaljan fizikalni pregled, fiziološku procjenu, te procjenu srčane funkcije tijekom tjelesne aktivnosti. U cilju fiziološke procjene analizira se sljedeće: funkcija srčanih klijetki, tlak u plućnoj arteriji, dimenzije aorte, poremećaji srčanog ritma i provođenja impulsa u mirovanju i pri tjelesnim aktivnostima, zasićenost arterijske krvi kisikom u mirovanju i pri tjelesnim aktivnostima. Uzimanje anamneze i fizikalni pregled su veoma važni. Pri uzimanju anamneze liječnik treba detaljno uzeti podatke o sportskim aktivnostima sportaša, intenzitetu i vrsti vježbi, okolini u kojoj vježba (na primjer važan podatak je nadmorska visina gdje sportaš vježba i natječe se).
Nakon sveobuhvatne procjene uz korištenje navedenih dijagnostičkih postupaka, daje se preporuka o vrsti i intenzitetu tjelesne aktivnosti za pojedinog sportaša s prirođenom srčanom bolešću, te da li je dozvoljeno da sudjeluje u natjecateljskim sportovima.
U slučajevima teških, strukturnih, hemodinamskih poremećaja ili elektrofizioloških komplikacija, ne preporučuju se natjecateljski sportovi, već određene rekreativne sportske aktivnosti.
Svi koji imaju prirođenu srčanu bolest, a žele se baviti rekreativnim ili natjecateljskim sportovima, trebaju proći temeljitu kardiološku procjenu. Postoje određene nepoznanice u svezi povezanosti intenziteta vježbanja i aritmogenog potencijala kod tjelesno aktivnih bolesnika. Još se ne može točno definirati koja je optimalna doza sigurne tjelesne aktivnosti kod osoba s prirođenom srčanom bolešću. Neophodno je na osnovu dobivenih anatomskih, elektrofizioloških i hemodinamskih parametara dati sportašu sa prirođenom srčanom bolešću individualizirane savjete, osobito u slučajevima natjecateljskih sportova i redovito obavljati kardiološku dijagnostičku evaluaciju, barem jednom godišnje.
1.6.2021
