Mokraćni mjehur (lat., vesica urinaria) je mišićni organ smješten u samom dnu zdjelice.
Kako bubrezi, filtriranjem krvi, stvaraju mokraću ona se mokraćovodima (lat., ureter) transportira u mokraćni mjehur. Niti ureteri niti mokraćni mjehur nemaju mogućnost promjene sastava urina koji je u njih ušao. Dakle, mokraćni mjehur nema funkcije sekrecije tvari U mokraću niti apsorpcije bilo čega IZ mokraće. Mokraćni mjehur ima dvije osnovne funkcije.
Gotovo cijelo vrijeme mokraćni mjehur miruje i, puneći se, u sebe prima mokraću stvorenu u bubrezima. Ovdje govorimo o funkciji pohrane urina. Kapacitet normalnog mokraćnog mjehura je oko 450-500 ml urina. Punjenjem se povećava volumen tekućine u mjehuru, a time raste i tlak (tzv. intravezikalni tlak). Pri punjenju važno je da mjehur osigura tzv. niskotlačne uvjete i da intravezikalni tlak ne raste proporcionalno volumenu. Pri volumenu od 450-500 ml mokraće, i tlak u mjehuru (koji je cijelo vrijeme punjenja ostao nizak!) poraste relativno naglo i mjehur šalje signale u CNS (centralni nervni sustav) da je pun, a to se manifestira jasnim osjećajem potrebe za mokrenjem. Taj osjećaj nužde je autonoman, a u normalnim uvjetima je donekle odgodiv pod utjecajem i kontrolom naše volje. Mokraćni mjehur je organ mnogobrojnim nervnim vezama povezan s „nadzornim centrima“ u mozgu i „nižim nadzornim centrima“ u leđnoj moždini. Funkcija tih nadzornih centara je inhibirati spontanu mišićnu kontrakciju mokraćnog mjehura kojoj on stalno spontano teži. Kad bi se spomenute nervne veze mokraćnog mjehura i CNS-a prekinule, mjehur bi se automatski kontrahirao i ostao takav bez mogućnosti pohranjivanja urina.
U uvjetima kad volumen urina u mjehuru dosegne njegov kapacitet i kad dođe do adekvatnog porasta tlaka u mjehuru, vrijeme je da CNS ukloni svoje inhibicijsko djelovanje i omogući mjehuru kratkotrajnu kontrakciju kojom će se mjehur isprazniti. Tako nastaje akt mokrenja i tada govorimo o drugoj funkciji mokraćnog mjehura – funkcija ekspulzije urina – koju omogućuje kontrakcija mišićne stjenke mokraćnog mjehura. Ova kontrakcija, odnosno uklanjanje inhibicije od strane CNS-a, dešava se (u normalnim okolnostima) svega nekoliko puta na dan (kad mokrimo) dok je svo preostalo vrijeme dana i noći mokraćni mjehur inhibiran i relaksiran (suprotno vlastitoj autonomnoj težnji).
Jasno je da poremećaji koji narušavaju funkciju pohrane urina imaju daleko više vremena za djelovanje. Simptomi koji nastaju uslijed narušene funkcije pohrane urina nazivaju se „iritativni simptomi“. To su učestalo mokrenje manjih količina urina, osjet neodgodive potrebe za mokrenjem (urgencija), noćno mokrenje (nikturija), varljivi osjet nepotpuno ispražnjenog mokraćnog mjehura itd. Upravo njegova mnogostruka povezanost s CNS-om može posljedično rezultirati narušavanjem funkcije mokraćnog mjehura u mnogim neurološkim i metaboličkim bolestima ali i psihičkim stanjima koja ne predstavljaju bolest. Upravo je mokraćni mjehur, stoga, jedan od ciljnih organa psihosomatskih poremećaja.
26.2.2020
