Arterijska hipertenzija ili povišeni krvni tlak jedan je od najčešćih medicinskih problema i posjeta liječniku obiteljske medicine, općim internistima, nefrolozima i kardiolozima.
Arterijska hipertenzija ili povišeni krvni tlak jedan je od najčešćih medicinskih problema i posjeta liječniku obiteljske medicine, općim internistima, nefrolozima i kardiolozima. Hipertenzija je jedan od glavnih čimbenika rizika za razvoj srčanožilnih bolesti i smrtnosti u razvijenom svijetu. Više od 2/3 bolesnika s moždanim udarom imaju povišeni krvni tlak.
Unatoč svim saznanjima moderne medicine i obilju dostupnih kvalitetnih lijekova za liječenje povišenog tlaka, do današnih dana vrijedi poznato “pravilo polovice”. Ono govori da samo polovica osoba koja ima hipertenziju zna za to (ne mjeri se tlak, ne provode se preventivni pregledi). Od onih osoba koje znaju da imaju hipertenziju, samo polovica se i liječi, a od pacijenata koji uzimaju lijekove za tlak, samo ih je polovica dobro regulirana!! Važno je znati da to nije slučaj samo u Hrvatskoj već je slična situacija i u razvijenim zemljama.
Laički rečeno, hipertenzija je podmukla bolest, koja često traje godinama prije nego li se počne liječiti i većinom “ne boli”, ali dugoročno neliječena, vrlo često dovodi do teških komplikacija, srčanog ili moždanog udara, kroničnog oštećenja bubrežne funkcije sve do potrebe za dijalizom itd.
Sreća u nesreći je kada pacijent uz hipertenziju ima i neke tegobe poput glavobolje, lošeg osjećanja, zujanja u glavi, vrtoglavice i sl, a nakon sniženja tlaka, te se tegobe smanjuju ili potpuno nestaju pa je pacijent i motiviraniji za liječenje.
Neregulirana hipertenzija, odnosno visoke vrijednosti tlaka, naročito kada naglo nastupe („skok tlaka“), dovode do cijelog spektra kliničkih simptoma i stanja od kojih su neka po život opasna i zahtjevaju liječenje u jedinicima intenzivnog liječenja.
Hipertenzivna kriza je krovni naziv za hipertenzivnu „urgenciju“ i „emergenciju“. Ova dva stanja nastaju kada krvni tlak postane vrlo visok, što može uzrokovati oštećenje organa.
Hipertenzivna „urgencija“ nastaje kada se krvni tlak naglo povisi, primjernice 180/110 mm Hg ili više – ali nema tzv. oštećenja ciljnih organa (razvoja moždanog ili srčanog udara).
U kliničkoj praksi, takvi bolesnici se žale i javljaju se u hitne službe zbog glavobolje koja je tipično lokalizirana zatiljno, ali može biti i difuzna, potom općeg lošeg osjećanja, zaduhe, pritiska u prsima i sl. U kliničkom statusu nema neurološkog deficita, odnosno otežanog govora, slabosti ruke ili noge i sl. Terapijski je nužno sniziti vrijednosti tlaka unutar nekoliko sati na normalne vrijednosti kada većinom simptomi (glavobolja) jenjavaju i pacijenta nije nužno primiti u bolnicu.
Hipertenzivna „emergencija“ znači da je krvni tlak toliko visok da može doći do oštećenja organa, primjerice moždanog ili srčanog udara.
Sumarno, neurološka simptomatologija neregulirane arterijske hipertenzije obuhvaća;
Hipertenzivnu encefalopatiju (tipični simptomi su glavobolja, povraćanje, smetnje ravnoteže, konfuzija i dr.),
Tranzitornu ishemičnu ataku (TIA – npr. simptomi poput slabosti ruke i noge na istoj strani, otežanog govora i sl. koji se potpuno povlače unutar 24 h, a na MSCT mozga nema znakova krvarenja ili infarkta mozga),
Cerebralni infarkt (moždani udar),
Subarahnoidno krvarenje i / ili intrakranijalno krvarenje (moždano krvarenje).
Osnovni cilj liječenja hipertenzije nije puko snižavanje tlaka („brojeva“) već spriječavanje prijevremenog oboljevanja od ovih najtežih posljedica visokog tlaka i smrti!
U nemedikamentne (bez korištenja lijekova) mjere liječenja spadaju različiti oblici promjene životnih navika, odnosno životnog stila kao redukcija prekomjerne tjelesne težine, povećanje tjelesne aktivnosti, ograničenje unosa soli, smanjenje ili potpuni prekid pušenja te pijenja alkoholna pića. Uvijek treba inzistirati na tim mjerama kao prvoj liniji liječenja.
Danas su u Hrvatskoj dostupni i na listi su HZZO-a brojni lijekovi za snižavanje tlaka, pojedinačni, ili u jednoj tableti možemo naći dva ili čak tri lijeka za tlak. Fiksne kombinacije lijekova omogućavaju liječniku da lakše odredi terapiju za pojedinog pacijenta te da mu propiše čim manji broj tableta. To s druge strane pogoduje i olakšava pacijentu uzimanje te dugoročno dovodi do njegove ustrajnosti u liječenju.
7.5.2019