U svakodnevnoj kliničkoj praksi često imamo priliku kontrolirati bolesnike s malom ustrajnosti uzimanja preporučene medikamentne terapije.
Na ustrajnost bolesnika u uzimanju terapije i na suradljivost najviše utječe broj lijekova koje mora uzimati kao i broj tableta istoga lijeka. Prema literaturnim podacima ustrajnost u uzimanju terapije smanjuje se povećanjem broja preporučenih lijekova. Rezultati istraživanja pokazuju da ustrajnost uzimanja terapije ovisi o dobi bolesnika, broju lijekova i broju tableta istoga lijeka kojeg bolesnik uzima. Većina bolesnika s arterijskom hipertenzijom uzima više antihipertenziva da bi postigli ciljne vrijednosti krvnog tlaka. U liječenju arterijske hipertenzije imamo na raspolaganju nekoliko skupina lijekova. Poznati su i u širokoj primjeni antihipertenzivi iz skupine ACE – inhibitora. Imamo skupinu blokatora angiotenzinskih receptora, zatim skupinu diuretika, beta-blokatora, blokatora kalcijskih kanala, alfa-blokatora i centralnih antihipertenziva.
Nuspojave antihipertenziva jesu brojne, ali nisu česte. Mogu biti glavobolje, edem nogu, engioedem, crvenilo kože, kašalj, potom intolerancija glukoze, akutno zatajenje bubrega, hiperkalemija, hipokalemija, hiponatremija, bradikardija, poremećaj spavanja, osjećaj slabosti, intolerancija napora, erektilna disfunkcija, retencija tekućine i ortostatska hipotenzija. Zbog nuspojava neke antihipertenzive moramo ukinuti u nekih bolesnika te preporučiti antihipertenziv uz druge skupine koji nema takve nuspojave. Osim broja lijekova koje uzimaju bolesnici na ustrajnost utječu i nuspojave antihipertenzivnih lijekova odnosno strah zbog nuspojava. Otprilike gotovo 60% kardiovaskularnih bolesnika nije ustrajno u uzimanju preporučene medikamentne terapije. Rezultati istraživanja pokazuju da 84% bolesnika s nekontroliranom arterijskom hipertenzijom nije ustrajno u uzimanju terapije. Bolesnici koji nisu ustrajni u uzimanju antihipertenzivne terapije imaju značajno viši rizik nastanka kardiovaskularnih događaja kao što je moždani udar, infarkt miokarda, a imaju i veći kardiovaskularni mortalitet. Prema tome ustrajnost u terapiji arterijske hipertenzije donosi značajne koristi kako u kontroli krvnog tlaka tako i u smanjenju kardiovaskularnih događaja i komplikacija.
Broj preporučenih lijekova i broj tableta pojedinog lijeka u dnevnoj terapiji možemo smanjiti propisivanjem lijekova s fiksnom kombinacijom dva ili tri lijeka u jednoj tableti. Na taj način možemo smanjiti broj lijekova i broj tableta i povećati ustrajnost uzimanja terapije. Ustrajnost uzimanja lijekova je kompleksan i dinamičan proces, a sigurno ovisi o edukaciji bolesnika i o motivaciji bolesnika. Edukacija bolesnika o njegovoj bolesti i mogućnostima liječenja vrlo je važna i treba uključiti koncept terapijske strategije pokazujući da neredovito uzimanja lijekova može biti glavni razlog za subterapijske doze, lošu kontrolu bolesti i razvoj komplikacija. Danas je moguće poboljšanje ustrajnosti koristeći tehnološke inovacije preko različitih mobilnih aplikacija npr. podsjetnik o uzimanju pojedinog lijeka, kada treba uzeti lijek i u kojoj dozi, i sl. koje mogu bolesnici koristiti pomoću pametnih uređaja kao što su mobilni telefoni, tableti i sl. Novi lijekovi u budućnosti imati će sigurno dodatnu vrijednost za oboje tj. za terapijsku učinkovitost i za smanjenje morbiditeta i mortaliteta od kardiovaskularnih bolesti.
U zaključku možemo naglasiti da ustrajnost uzimanja terapije naših bolesnika sigurno možemo poboljšati edukacijom bolesnika, novim tehnološkim inovacijama i novim lijekovima u fiksnoj kombinaciji nekoliko lijekova iz različitih skupina antihipertenziva koji se uzimaju jednom dnevno.
14.3.2019
