Bliži nam se mjesec studeni. To je mjesec u godini koji je diljem svijeta posvećen muškom zdravlju.
Provode se razne zdravstvene akcije – informativne, edukacijske, izravno zdravstvene … Mnoge radijske i televizijske emisije bit će posvećene toj temi. Pored toga, razni portali i novine te javno-zdravstvene akcije posvećene toj problematici bit će iznimno aktivne. Pisat će se i gledat ćemo priloge o plodnosti muškarca, raku testisa (već poznata akcija – „Počeši s razlogom“), raku prostate, smetnjama mokrenja u starijoj dobi, upali prostate, inkontinenciji … Nešto skromnije (iz shvatljivih razloga) bit će govora i o erekcijskoj disfunkciji i drugim seksualnim tegobama muškaraca, a time neizbježno i žena.
I ja bih se pridružio spomenutim prosvjetiteljskim i zdravstvenim akcijama i nastojanjima ovom kolumnom gdje želim napisati par riječi o, još uvijek javnosti nedovoljno poznatom fenomenu, nasljeđivanja sklonosti i rizika za nastanak raka prostate.
Dakle, svaki potpuni urološki pregled uključuje detaljnu anamnezu, a ona osobito u muškaraca srednje dobi treba sadržavati i odgovor na slijedeće pitanje: Je li netko u vašoj obitelji, od vaših bližnjih srodnika, imao rak prostate? Ovo je pitanje iznimno važno iako se jedna značajna proporcija bolesnika o tome ne može pouzdano prisjetiti ili jednostavno ne zna. Većina da je otac ili brat „imao nekih problema s prostatom“, da je „operirao prostatu“ i tome slično. Međutim, važno je jedino da li se radilo o raku prostate ili ne! Ne nasljeđuju se „problemi s prostatom“, ali sklonost raku prostate DA!!!
Uočeno je češće pojavljivanje raka prostate u nekih rasa (crnci češće od bijelaca) te nekih etničkih skupina. Isto tako, primijećeno je da se unutar nekih obitelji pojavljuje češće odnosno zahvaća više muškaraca u nasljednom nizu. O pravom „nasljednom raku prostate“ govorimo ako su oboljela 3 ili više srodnika ili postoje barem dva srodnika u kojih se bolest javila u ranijoj dobi – npr. prije 55 godina. Srećom, takav nasljedni oblik bolest viđa se samo u 10% svih oboljelih od raka prostate. Međutim, čini se da rak prostate koji se javlja u ranijoj dobi (npr. u pedesetim godinama života) nije sam po sebi biološki agresivniji, ali predstavlja veću opasnost jer je, da tako kažem, „pred njim i njegovim nositeljem“ još dovoljno dugo vremena da postane agresivniji, a time i brže napreduje. Takva, agresivna i brzo napredujuća forma bolesti, se, recimo, znatno češće javlja u crnaca.
Na kraju, valja zapamtiti slijedeće: ako je u Vašoj obitelji netko od prvih srodnika (otac, brat, stric) imao rak prostate Vaš je rizik znatno veći i treba se početi kontrolirati urološki i PSA testom i prije 50-te godine! Što je više oboljelih bilo, ili se u njih bolest pojavila ranije, višestruko je veći rizik i za Vas!
Ukratko: najkorisnije vrijeme za PSA test je između 50 i 70 godina. Oni ljudi u čijoj je obitelji već bilo oboljelih od raka prostate trebaju početi s kontrolama i ranije!
22.10.2018
