Do sada smo u više navrata objavljivali tekstove o PSA (Prostata Specifični Antigen) i ranoj dijagnostici raka prostate. PSA je otkriven i definiran još osamdesetih godina prošlog stoljeća, potom uveden u urološku praksu, a i dan danas su muškarci loše informirani o njegovoj ulozi, cilju i mogućnostima. Nakon više od trideset i pet godina urološke prakse te, u posljednje vrijeme, specifičnim radom na Nacionalnom projektu rane detekcije raka prostate, mogu odgovorno tvrditi da su naši muškarci i dalje vrlo loše informirani o tome što je PSA i koji je značaj tog testa. Upravo zato neke stvari vrijedi ponovo objaviti.
PSA je protein kojeg izlučuju stanice prostate najvećim dijelom u ejakulat odnosno sjemenu tekućinu dok bi se u krvi trebao pojavljivati u što je moguće manjim količinama. Normalna vrijednost PSA u krvi je do 4 µg/L, ali radi se o statističkoj i dogovornoj vrijednosti. PSA zapravo nema normalu i njegovo pojavljivanje u serumu (krvi) je oscilatorno i proporcionalno povezano s godinama i masom prostate. Pored svega na pojavljivanje PSA u krvi mogu utjecati i digitorektalni pregled prostate, ejakulacija te druge urološke manipulacije poput kateterizacije, cistoskopije i sl. PSA nije dijagnostički test, poput testa na trudnoću, koji ima samo dva moguća rezultata – trudna je ili nije trudna. Vrijednost PSA u serumu ukazuje, pored ostalih čimbenika, na rizik od postojanja raka prostate. On ne govori o tome imate li ili nemate rak prostate – PSA ukazuje samo na vjerojatnost postojanja te bolesti i time određuje daljnji smjer dijagnostičkih pretraga. Kad već spominjemo oscilatornost PSA, njegov porast u serumu bi trebao biti veći od 30% u odnosu na zadnje mjerenje da bismo tu promjenu njegove serumske vrijednosti trebali shvaćati značajnom. Kontinuirani trend porasta serumske vrijednosti PSA je najznačajniji pokazatelj rizika od postojanja raka prostate.
Došlo je doba godine, mjesec studeni ili tzv. Movember, i razdoblje u kojem se sve više pažnje poklanja muškom zdravlju. Upravo iz tog razloga vrijedi podsjetiti kako ne postoji mogućnost učinkovite prevencije raka prostate. To nije moguće postići niti načinom prehrane niti stilom života i životnih navika. Upravo iz tog razloga rana dijagnostika je jedini način na koji možemo bolest detektirati u ranoj fazi razvoja – dok je još izlječiva. Takva nastojanja rane detekcije se temelje na tri osnove. To su obiteljska anamneza, digitorektalni pregled i aktualna serumska vrijednost PSA testa. Obiteljska anamneza je bitna jer ukoliko je netko od bliskih srodnika bolovao od raka prostate i rizik za tog bolesnika je višestruko veći. Digitorektalni pregled i dalje je nezaobilazni dio strategije rane detekcije raka prostate jer može otkriti neke oblike raka ili utemeljene sumnje na njegovo postojanje, koje PSA test i ne mora nužno pokazati.
Pa ipak, sve širom i ciljanom upotrebom redovitog PSA testiranja u ciljanoj populaciji (muškarci između 50 i 70 godina) uspjeli smo barem smanjiti učestalost uznapredovalih, neizlječivih bolesnika s tom bolešću. Drugim riječima, danas uspijevamo rak prostate ranije detektirati i stoga uspješnije liječiti. Stoga ponovo pozivam sve muškarce u dobi iznad 50 godina, a u slučaju postojanja bolesti u bliskih srodnika i ranije, da se odazovu na redovite godišnje urološke preglede i određivanje vrijednosti PSA u serumu.
17.12.2024
