Uloga premoštenja koronarnih arterija u cilju poboljšanja preživljenja bolesnika s koronarnom bolešću srca, zatajenjem srca i disfunkcijom lijeve klijetke još uvijek je ostalo nejasno.
Unatoč značajnom napretku u dijagnostici i liječenju zatajenja srca broj bolesnika je u stalnom porastu. Procjenjuje se da je otprilike 5,8 milijuna bolesnika sa zatajenjem srca u SAD-u i otprilike 15 milijuna u Europi.
Uloga premoštenja koronarnih arterija u cilju poboljšanja preživljenja bolesnika s koronarnom bolešću srca, zatajenjem srca i disfunkcijom lijeve klijetke još uvijek je ostalo nejasno.
Unatoč značajnom napretku u dijagnostici i liječenju zatajenja srca broj bolesnika je u stalnom porastu. Procjenjuje se da je otprilike 5,8 milijuna bolesnika sa zatajenjem srca u SAD-u i otprilike 15 milijuna u Europi. Koronarna bolest srca najčešći je uzrok zatajenja srca u razvijenim zamljama svijeta. Uloga premoštenja koronarnih arterija u liječnju bolesnika s koronarnom bolešću srca i zatajenjem srca još uvijek nije jasno etablirana. Kliničke studije objavljene prije više od 30 godina nisu u ispitivanje uvrstile bolesnike koji su imali disfunkciju lijeve klijetke sa sniženom istisnom frakcijom ispod 35%. Kliničke studije objavljene prije 10 godina i prije 5 godina pokazuju koristi od premoštenja koronarnih arterija i u bolesnika s ishemijskom kardiomiopatijom i sistoličkom disfunkcijom lijeve klijetke.
Prije 5 godina objavljeni su rezultati kliničke studije STICH engl. Surgical Treatment for Ischemic Heart Failure. Cilj studije bio je procjena rezultata kirurške revaskularizacije miokarda tj. premoštenja koronarnih arterija u bolesnika s koronarnom bolešću i sistoličkom disfunkcijom lijeve klijetke. Klinička studija bila je randomizirana, multicentrična, provedena je u 127 kliničkih centara u 26 zemalja. U studiju su bili uvršteni bolesnici sa sniženom istisnom frakcijom lijeve klijetke (35% ili niže), a bili su podvrgnuti premoštenju koronarnih aretrija. Indikacije za premoštenje koronarnih arterija bile su nalaz značajnih stenoza koronarnih arterija te prisutnost simptoma angine pektoris prema klasifikaciji kanadskog kardiološkog društva (CCS) engl. Canadian Cardiovascular Society.
Tijekom 5 godina u studiju je uvršteno 2136 bolesnika, od njih je 1212 ispunjavala kriterije za ispitivanje. Nakon randomizacije formirane su dvije skupine bolesnika, prva skupina ( 602 bolesnika) bili su na medikamentnoj terapiji i druga skupina (610 bolesnika) bili su na medikamentnoj terapiji i podvrgnuti su premoštenju koronarnih arterija. Praćenje bolesnika bilo je 48-68 mjeseci, prosječno 56 mjeseci, najmanje 12 mjeseci, a najduže 100 mjeseci.
Dob bolesnika bila je između 53 i 68 godina, žena je bilo 12%, a pušača 21%, prosječni indeks tjelesne mase bio je 27 kg/m2. Loše funkcijsko stanje prema (NYHA) klasifikaciji (NYHA II-IV) imalo je 85% bolesnika.
Primarni ishod bila je smrt zbog bilo kojeg uzroka. Sekundarni ishodi bili su smrt zbog kardiovaskularnih uzroka, smrt zbog bilo kojeg uzroka ili hospitalizacija zbog zatajenja srca, smrt zbog bilo kojeg uzroka ili hospitalizacija zbog kardiovaskularnih uzroka, smrt zbog bilo kojeg uzroka ili hospitalizacija zbog bilo kojeg uzroka i smrt zbog bilo kojeg uzroka ili revaskularizacija premoštenjem koronarnih arterija ili perkutanom koronarnom intervencijom.
Primarni ishod dogodio se u 244 bolesnika od 602 (41%) u skupini bolesnika koji su primali medikamentnu terapiju, te u 218 od 610 (36%) u skupini bolesnika koji su uz medikamentnu terapiju bili podvrgnuti premoštenju koronarnih arterija.
Tijekom praćenja u skupini koja je primala medikamentnu terapiju, 100 bolesnika (17%) bilo je podvrgnuto premoštenju koronarnih arterija.
U idućem članku analizirati ću sekundarne ishode u obje skupine bolesnika i rezultate dugoročnog praćenja tijekom 10 godina.
U zaključku, rezultati studije pokazuju manju smrtnost zbog bilo kojeg uzroka u skupini bolesnika koji su podvrgnuti premoštenju koronarnih arterija.
25.4.2016
