Aripiprazol je indiciran za liječenje schizofrenije u odraslih i adolescenata u dobi od 15 i više godina.
Također je indiciran za liječenje umjerenih do teških maničnih epizoda u bipolarnom poremećaju tipa I te za prevenciju nove manične epizode u bipolarnom poremećaju tipa I u adolescenata u dobi od 13 godina i starijih najdulje do 12 tjedana.
U radu se kratko prikazuje liječenje adolescentice u dobi od 18 i pol godina a koja je liječena na Kliničkome odjelu za dječju i adolescentnu psihijatriju radi bipolarnog poremećaja. U psihijatrijskome je tretmanu unatrag nekoliko godina, prvobitno kao disocijativni poremećaj i depresivna epizoda, a kasnije kao bipolarni poremećaj.
Rani je razvoj uredno protekao, nije bila teže tjelesno bolesna. Kroz školovanje bila je odlična učenica, sklona perfekcionizmu, vrlo pedantna i brižna. U obitelji aktualno nema podataka o pozitivnom psihijatrijskome hereditetu. Najstarija je od ukupno 3 djece. Sa ocem ima dobar odnos, ali je dosta narušen odnos sa majkom i sa njom je u čestom “rivalitetnom” odnosu.
S obzirom na kliničku sliku uz česte promjene u raspoloženju kao i kompulzivno prejedanje i kasnije i bulimičan obrazac u ponašanju, u terapiju je uveden olanzapin uz alprazolam, promazin, valproat i zolpidiem. Tada se žalila na smetnje sa snom, izraziti nemir, promjene u raspoloženju, od euforije do depresije, sklona “halucinatornim interpretacijama” i nekritičnom konzumiranju alkohola, a u uz česte konfliktne situacije sa majkom. Osim toga je došlo i do značajnog porasta na tjelesnoj težini što ju je dodatno opterećivalo i utjecalo i na ionako lošu sliku o sebi. Praktički je u kratkom vremenskom razdoblju dobila oko 15 kg na tjelesnoj težini. Dodatni je problem bio i njezina”ovisnost” o olanzapinu na način da je “to jedini lijek uz koje ona može zaspati”.
U tri navrata je stacionarno liječena na Kliničkome odjelu za dječju i adolescentnu psihijatriju. Polaskom u završni razred srednje škole i polaganje državne mature, povećale su se školske obaveze što je posebno utjecalo i na porast anksioznosti i tjeskobe, uz povremene epizode “slabosti i klonulosti”, uz osjećaj da “ne prepoznaje nikoga oko sebe”, smetnje koncentracije, uz povremene prisilne misli, fenomen depersonalizacije i derealizacije kao i autoagresivnih promišljanja, suicidalnih ideja i općenito sve slabijeg funkcioniranja na socijalnom, obiteljskom i školskom planu.
Prva procjena po psihologu ukazuje na kognitivno-mnestički deficit kod primarno najvjerojatnije osobe prosječnih intelektualnih kapaciteta, iznadprosječnu anksioznost, depresivnost, opsesivnost i poteškoće socijalnoga funkcioniranja. U više navrata je preporučeno iz terapije isključiti olanzapin, uz preporuku da se napravi i hormonski status, lipidni profil, obrada po ginekologu i endokrinologu.
U veljači ove godine je adolescentica ponovno primljena na bolničko liječenje u pogoršanju psihičkoga statusa. Žalila se na slabost, osjećaj dezorganiziranog i dezorijentiranog ponašanja, u pokretu, uz ideje veličine i izrazite snage i energije, ali u čestim konfliktnim situacijama sa majkom; posebno nakon što je otac otišao na rad u inozemstvo. Opterećena je bila i izgledom s obzirom na značajan porast tjelesne težine. Ne spava, stalno se budi, jede i nakon toga povraća, uz ideje odnosa sa poznatim i nepoznatim osobama, kao i povišeno raspoloženje, disforičnost i nemogućnost da se usmjeri na učenje i pripreme za maturu. U čestim je sukobima sa majkom i oko kupovanja odjeće, traži stalno novu odjeću, ne vodi brigu o urednosti sobe i ormara, općenito ne sudjeluje u nikakvim obavezama unutar obiteljskog doma. Zanemarila je i učenje, a uskoro počinju i pripreme za polaganje državne mature. Po cijeli dan piše sastave, pisma, a tijekom dana je stalno u pokretu, u nekakvim akcijama i planovima, i kako i sama navodi “nema nigdje mira”.
Tada samovoljno napušta liječenje i protivno savjetu liječnika već nakon nekoliko dana odlazi sa Odjela. Nakon mjesec dana se ponovno prima na Odjel u pogoršanju psihičkoga funkcioniranja i ranije opisane kliničke slike. Dijagnoza: Bipolarni afektivni poremećaj. Dogovorno se zauzima stav o uvođenju aripiprazola u terapiju prema preporučenoj shemi uz valproat, biperidin i zolpidiem. S obzirom da je u nekoliko navrata nakon uvođenja lijeka došlo do pojave okulogirnih kriza povećana je doza biperidina na 2 puta po jedna tableta tijekom dana.
Maksimalna dnevna doza aripiprazola je po završetku liječenja bila 10 mg ujutro. Učinjen je i retest po psihologu: “značajno reduciranih intelektualnih sposobnosti (razina LMR) sa izraženim kognitivnim mnestičkim smetnjama (pažnja, pamćenje). Evidentan je značajno lošiji nalaz u odnosu na onaj od prije 2 godine.”
Nakon uvođenja aripiprazola u terapiju dolazi do poboljšanja na psihičkome funkcioniranju u vidu boljeg općeg funkcioniranja na svim razinama: smirenija je, bolje koncentrirana na školu i savladavanje ispita kao i pripreme za maturu koja slijedi, stabilnijeg raspoloženja, boljeg odnosa i nastupa prema majci, manje konfliktna; primjetan je i pad na tjelesnoj težini oko 4 kg što utječe pozitivno i na njezino samopouzdanje, bolje regulacije sna te ne uzima dodatnu terapiju za spavanje, suradljivija; obnovila je ranije zanemarene odnose sa vršnjacima, više vodi računa o svom izvanjskome izgledu i općenito je zadovoljnija i smirenija. Kod zadnje kontrole i dalje je doza održavanja 10 mg aripriprazola ujutro uz valproat i biperidin tablete.
U ovom prikazu slučaja pokazali smo opravdanost uporabe aripiprazola kod bipolarnog poremećaja u mlađoj populaciji uz naglasak na redovito ambulanto praćenje radi praćenja eventualnih neželjenih učinaka ili korekcije doze lijeka. Ranije preporučena obrada: nalazi urednih vrijednosti.
23.12.2015
