Rezistentna arterijska hipertenzija definirana je kao hipertenzija kod koje se ne mogu postići ciljne vrijednosti krvnog tlaka primjenom najmanje tri antihipertenziva iz različitih skupina.
Od tri antihipertenziva jedan je obično diuretik. Važno je napomenuti da se antihipertenzivi trebaju uzimati u najbolje podnošljivim dozama. Dijagnozu prave rezistentne hipertenzije treba postaviti nakon temeljite obrade i isključenja lažne ili pseudorezistentne hipertenzije. U pseudorezistentne hipertenzije ubrajamo one koje su zbog neadekvatne medikamentne terapije ili zbog bijele kute tzv. hipertenzija bijele kute.
U rezistentnu arterijsku hipertenziju ubrajamo još i hipertenziju koju liječimo s više od tri antihipertenziva. Rezultati retrospektivnih studija kao i opservacijskih studija pokazuju da je prevalencija rezistentne hipertenzije 10-20% u općoj populaciji hipertoničara. Poznato je da bolesnici s rezistentnom hipertenzijom imaju skoro 50% veću vjerojatnost da će doživjeti neželjeni srčanožilni događaj nego bolesnici koji imaju postignute ciljne vrijednosti krvnog tlaka. U etiologiji rezistentne hipertenzije uvijek ima više čimbenika. Tu spadaju čimbenici rizika na koje se može utjecati kao što su povećani unos soli hranom, tjelesna neaktivnost, prekomjerna tjelesna težina, nepravilna, nezdrava prehrana i genski čimbenici na koje ne možemo utjecati.
Također je važan i sekundarni uzrok visokog krvnog tlaka. Studije pokazuju da 5-10% bolesnika s rezistentnom hipertenzijom ima sekundarni uzrok visokog krvnog tlaka što je značajno više nego u općoj populaciji hipertoničara. Poznate su brojne studije o načinu liječenja arterijske hipertenzije, ishodu liječenja, postignutim ciljnim vrijednostima krvnog tlaka i srčanožilnim neželjenim događajima. Navesti ću rezultate studije o antihipertenzivnoj terapiji i terapiji snižavanja lipida u krvi u prevenciji infarkta miokarda.
Naziv studije je engl. Antihypertensive and Lipid-Lowering Treatment to Prevent Heart Attack Trial (ALLHAT). Studija je uključila više od 33 000 bolesnika, od kojih je bilo 47% žena i 36% dijabetičara. Nakon 5 godina praćenja 34% bolesnika nije imalo postignute ciljne vrijednosti krvnoga tlaka s dva antihipertenziva. Na kraju praćenja 27% bolesnika liječeno je s tri ili više anthipertenziva. U 49% bolesnika postignute su ciljne vrijednosti krvnog tlaka primjenom jednog ili dva antihipertenziva. U studiji engl. (NHANES) samo je 37% bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti imalo postignute ciljene vrijednosti krvnog tlaka i samo 25% dijabetičara. Rezultati ovih studija pokazuju da imamo veliki broj bolesnika u kojih nije postignuta kontrola krvnog tlaka tj. nisu postignute ciljene vrijednosti.
Liječenje rezistentne arterijske hipertenzije provodi se kombinacijom antihipertenziva. Koristimo diuretike, ACE inhibitore, blokatore angiotenzinskih receptora (ARB), blokatore kalcijskih kanala, blokatore α receptora i spironolakton. Zadnjih par godina u liječenju rezistentne hipertenzije koristi se intervencijski zahvat renalna simpatička denervacija. Ova novija metoda liječenja primjenjuje se i u našoj zemlji u nekoliko kliničkih bolnica. Rezultati ove nove terapijske metode za sada su obećavajući.
U zaključku možemo naglasiti da rezistentna arterijska hipertenzija nije rijetka u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Liječi se kombinacijom više antihipertenziva. Renalna simpatička denervacija novija je metoda liječenja ove bolesti koja daje obećavajuće rezultate.
23.12.2015
