Izbor antipsihotika u akutnoj epizodi schizofrenije ovisi o vrsti i intenzitetu simptoma te se sukladno tome donosi odluka da li liječenje treba započeti klasičnim antipsihotikom.
Izbor antipsihotika u akutnoj epizodi schizofrenije ovisi o vrsti i intenzitetu simptoma te se sukladno tome donosi odluka da li liječenje treba započeti klasičnim antipsihotikom ili odmah upotrijebiti novi antipsihotik. Slično moramo donijeti odluku i kod bolesnika koji boluju od kronične psihoze kako bismo postigli što brži terapijski odgovor i izbjegli neželjene nuspojave i već od početka radili na što boljoj suradljivosti između bolesnika i liječnika. Antipsihotici ublažavaju simptome psihoze, dovode do brže remisije bolesti. Česte nuspojave koje se mogu javiti već na početku liječenja su neurološke nuspojave uz primjenu terapijskih doza, distonije i akatizije, početni razvoj tardivne diskinezije ili jatrogeni parkinsonizam, jaka sedacija, hipotenzija i drugo. Antipsihotici nove generacije u koje spada i olanzapin, pokazuju veći afinitet za mezolimbičke dopaminske neurone u odnosu na nizak afinitet za nigrostrijatalne dopaminske neurone. Također imaju veći afinitet za serotoninske 5 HT 2 receptore nego za dopaminske D2 receptore, imaju manju sklonost za izazivanje EPS-a i tardivne diskinezije. Klinički su učinkoviti u ublažavanju pozitivnih i negativnih simptoma schizofrenije, poboljšavaju kognitivno funkcioniranje što sve poboljšava suradljivost bolesnika i bolje funkcioniranje u vanbolničkim uvjetima. Terapijski odgovor i konačni ishod liječenja ovisi o učinku antipsihotika na cijeli niz različitih sindroma: sumanuta distorzija realiteta, psihička i socijalna dezorganizacija, autistično povlačenje, intelektualno, afektivna i socijalno zakazivanje, anksioznost, nemir, agitacija, agresivnost, suicidalnost, uz nesanicu, poremećaj uzimanja hrane zbog najčešće sumanutih ideja da je hrana zatrovana. Olanzapin je antipsihotik širokog spektra koji ima veći afiniteta za 5HT nego D2 receptore, također pokazuje afinitet za multipla receptorska mjesta, regionalnu selektivnost, sposobnost normalizacije senzomotorne disfunkcije u schizofreniji.
Klinička iskustva kod liječenja dugogodišnjih psihoza pokazala su da uvođenje olanzapina u terapiju može značajno poboljšati bolesnikovo emocionalno i socijalno funkcioniranje te mu omogućiti veću kvalitetu života. Uvođenje ovog lijeka kod bolesnika koji su ranije bili na visokim dozama tipičnih i atipičnih antipsihotika, a da kvalitetna remisija nije bila postignuta, omogućilo se velikom broju bolesnika da se kvalitetno oporave i počnu sve bolje funkcionirati u ambulantnim uvjetima. Pri tome je zbog sve boljeg socijalnog funkcioniranja i sve kvalitetnije remisije došlo do postupnog smanjivanja ranije terapije te su bolesnici sve bolje funkcionirali na znatno nižim dozama lijekova čime su se smanjile ili potpuno nestale brojne nuspojave koje su ranije osjećali.
Također nisu zamijećene ozbiljnijie komplikacije tipa povećane incidencije kardioloških smetnji, metaboličkog sindroma, hipotenzije, opstipacije…itd.
Prosječna djelotvorna doza olanzapina bila je od 10-20 mg dnevno.
23.12.2015
