Pogreške se u našim ordinacijama najčešće dešavaju kao posljedica neuspjele komunikacije. Nerazumijevanje dovodi do ozbiljnih dijagnostičkih i terapijskih pogrešaka. Obiteljska medicina je medicinska disciplina u kojoj je osnovna dijagnostička i terapijska metoda rada ljudska riječ.
Pogreške se u našim ordinacijama najčešće dešavaju kao posljedica neuspjele komunikacije. Nerazumijevanje dovodi do ozbiljnih dijagnostičkih i terapijskih pogrešaka. Obiteljska medicina je medicinska disciplina u kojoj je osnovna dijagnostička i terapijska metoda rada ljudska riječ.
Konzultacija je sve ono što se događa između bolesnika i liječnika. Moramo razumjeti i prepoznati bolesnikove simptome. Simptomi su ono što bolesnik osjeća kao poremećeno i oni su subjektivni. Prepoznati značenje signala za liječnika je dio vještine neophodne za razumijevanje bolesnika. Potrebno je da bolesnik pretoči simptom u riječi, a to se najčešće dešava putem indirektne komunikacije. Razumijevanje bolesnikovih simptoma je osnovna vještina obiteljskog liječnika.
Najčešće za pravi problem saznamo “onako usput” ili “na vratima”. Kako će svoj problem interpretirati ovisi o tome kako doživljava svog liječnika. Znakovi upozorenja da se više koristi psihosocijalni pristup su:
- česti korisnici, zbog bezazlenih stvari,
- dugotrajni simptomi,
- kronični bolesnici bez poboljšanja,
- bolesnici koji se teško oporavljaju,
- “nevjerne Tome”,
- roditelji sa djecom, za svaku sitnicu te
- odrasli bolesnik s pratnjom.
Poznavanje značenja tih signala za bolesnika je dio komunikacijske vještine potrebne za razumijevanje. Najvažnije komunikacijske vještine su:
- vještina slušanja,
- vještina opažanja te
- vještina vođenja razgovora.
Za aktivno slušanje moramo se potpuno isprazniti od osobnih briga, intenzivno se koncentrirati i potpuno se prepustiti bolesniku. Veliki problem je višak vremena i misli.
Obiteljski liječnik koristi i vještinu opažanja:
- gleda, sluša, dodiruje i opaža njuhom.
“Govor tijela” najčešće nadopunjuje već izgovoreno ili čak govori suprotno. Klinički intervju ima dvojako značenje – dijagnostičko i terapijsko. Potpuno razumijevanje bolesnika uključuje i njegov odnos prema životu i klinički intervju ima znatno šire značenje. On nema kraj, traje godinama, stalno se nadopunjuje.
Vrlo teški bolesnici koji su poznati po svojoj izreci: “Što će te doktore učiniti s mojom…?” Ovakvo stanje bolesnika zahtjeva puno vremena. To su bolesnici s eksternim lokusom kontrole koji ustrajavaju u svojim zahtjevima. Tu nikako ne smijemo popustiti, a ako pak to učinimo zahtjevi su sve veći i veći. Razgovarajmo o bolesnikovom ponašanju, o načinu na koji odbija ili izbjegava dublji razgovor. Nikada ne trebamo davati previše savjeta, već poticati ih da sami pronađu rješenje. Ne upućivati ih na nepotrebne dijagnostičke i specijalističke pretrage. Pokušati ostvariti odnos odrasle osobe s odraslom osobom i ne dopustiti bolesniku da ostane u ulozi djeteta.
23.12.2015
