Fiziološka podloga paničnog poremećaja

Vrijeme čitanja članka: 4 minute

Panični poremećaj je vrlo čest razlog zbog kojeg pacijenti dolaze u opću psihijatrijsku ambulantu. Većina pacijenta dolazi sa obilnom medicinskom dokumentacijom obavljenih internističkih, neuroloških i inih pregleda koje su započeli iz razloga raznolikih tjelesnih simptoma koji prate panični napad koji kao takav u početku liječenja nije prepoznat.

Panični poremećaj je vrlo čest razlog zbog kojeg pacijenti dolaze u opću psihijatrijsku ambulantu. Većina pacijenta dolazi sa obilnom medicinskom dokumentacijom obavljenih internističkih, neuroloških i inih pregleda koje su započeli iz razloga raznolikih tjelesnih  simptoma koji prate panični napad koji kao takav u početku liječenja nije prepoznat.
Kada se ispostavi da su svi obavljeni nalazi uredni i da ne objašnjavaju tjelesne simptome koji su pacijenta uznemirili,  pacijent biva upućen k psihijatru.

Što je panični poremećaj?

Panični poremećaj je obilježen napadima intenzivnog,  paničnog straha koji dolaze iznenada, „iz čista mira“, nepredvidljivo i  udruženi su s obiljem tjelesnih simptoma. Više pojedinačnih paničnih napada  unutar razdoblja od jednog mjeseca dopuštaju nam dijagnosticirati  panični poremećaj. Predočavanje epidemioloških podataka  da je panični poremećaj prisutan u oko 2% populacije (s većom učestalošću kod žena) i da se smatra da nema čovjeka koji barem jednom u životu nije imao panični napad koji doduše  često ostane neprepoznat, donosi pacijentu olakšanje te smanjuje tenziju koju izaziva uvjerenje da se s njime događa nešto strašno i nešto  što gotovo nitko nije doživio. 

Najčešće vidim zbunjenog pacijenta koji ulaže veliki  napor ne bi li mi opisao što mu se dogodilo (ili mu se učestalo događa) uz zabrinutost hoće li to dobro opisati i predočiti jer nije siguran je li se takvo što ikada ikome dogodilo i ne znači li to  „da je lud“.
Pacijenti vrlo slikovito opisuju panični napad: iznenada, odjednom, iz čista mira, osjećaj kao da nestajem, kao da ću se srušiti, nemam daha, srce kao da će iskočiti, sve je nestvarno, panika.
Uz oklijevanje govore o najintenzivnijem strahu kojeg su u životu doživjeli: strahu da će umrijeti i strahu da će izgubiti kontrolu nad razumom, da će poludjeti. Opisuju  napad koji spontano dolazi, ali i spontano prestaje u vremenu od 10-30 minuta. Upravo ta nepredvidljivost i pojava napada tipično izvan stresne situacije, na godišnjem odmoru, kod kuće, noću izaziva u pacijenta dodatnu brigu, nesigurnost i strepnju od novog napada.

Što se zapravo događa?

Uzrok paničnog poremećaja za sada još nije do kraja razjašnjen. Ponekad se pojavi u životnim situacijama povećanog stresa („pozitivnog“ ili „negativnog“), međutim ponekad bude nejasno što je potaknulo panični poremećaj. Postoje razne teorije koje se nastoje potkrijepiti sa što više znanstvenih dokaza, ali danas još ni jedna teorija nije u potpunosti prihvaćena. Panični poremećaj se pokušava objasniti neravnotežnom živčanih prijenosnika (neurotrasmitera) u središnjem živčanom sustavu (noradrenalin, serotonin, gamaaminomaslačna kiselina /GABA/). Razne psihološke teorije pokušavaju objasniti  panični poremećaj  (kognitivno bihevioralna, psihoanalitička teorija) te iz tih teorija proizlaze psihoterapijske intervencije koje se koriste u psihoterapiji pacijenata. Zatim,  valja spomenuti i hiperventilacijsku hipotezu  koja objašnjava da panični napad podržava sam sebe time što za vrijeme paničnog napada pacijent hiperventilira (diše plitko i ubrzano) čime izdiše previše CO2, a to dovodi do tjelesnih senzacija  koje su zapravo dio paničnog napada. Tu teoriju potvrđuje i mogućnost eksperimentalnog izazivanja paničnog napada u punom obimu  hiperventilacijom kod osobe koja inače nema panični poremećaj (sjetite se npr. vrtoglavice koja nastaje kada pušemo balon ili vruću juhu – zbog vrtoglavice to prestajemo činiti, ali da nastavimo razvili bi zasigurno panični napad sa svim njegovim obilježjima).  Proizlazi da naučene vježbe disanja s kojima bi pacijent kontrolirao svoje disanje u trenutku paničnog napada mogu bitno pomoći, čak i zaustaviti razbuktavanje paničnog napada do punog obima i intenziteta.

Dakle, panični napad je osjećaj iznenadnog, preplavljujućeg i nekontroliranog straha praćenog automatskim mislima  o gubitku kontrole, ludilu, strahu od moždanog ili srčanog udara, smrti. Istovremeno se javlja niz tjelesnih simptoma vezanih uz  dišni sustav (plitko i ubrzano disanje, osjećaj nedostatka zraka i osjećaj gušenja, bol i nelagoda u prsima), probavni sustav
(mučnina, nagon na povraćanje, težina u želucu), neurovegetativni sustav (znojenje, drhtanje, osjećaj izmjene vrućine i hladnoće, trnjenje dijelova tijela, suha usta, nagon na mokrenje, vrtoglavica). Česti su osjećaji nestvarnosti (derealizacija) i depresonalizacije.

Umirujuće na pacijenta djeluje podatak da panični poremećaj nema tendencije pogoršanja u smislu razvijanja u teža duševna oboljenja.

Postoje dvije grupe pacijenta koji su po karakteristikama svoje osobnosti skloni razvijanju paničnog poremećaja:

Prva grupa su pacijenti koji inače imaju povišenu razinu anksioznosti, skloni su pretjeranom reagiranju, pacijenti koji imaju izraženu tremu pred socijalno izlaganje i jače izražene neurovegetativne  reakcije (znojenje, crvenjenje, drhtavica pred izlaganje i sl). Druga skupina su pacijenti koji su pedantni, (pre)savjesni, uvijek točni, skloni stalnoj  kontroli kako sebe  i svojih postupaka tako i svoje okoline. Za te osobe je posebno zbunjujuća i neprihvatljiva pojava paničnih ataka noću kada ne mogu uspostaviti nikakvu kontrolu pojave simptoma.

Kako se liječi?

Kada se pacijentu detaljno pojasne mogućnosti liječenja paničnog poremećaja i kada mu se predoči da nad simptomima panike može naučiti uspostaviti kontrolu, dobivamo suradljivog pacijenta koji prema psihijatru gaji povjerenje, ima nadu i pronalazi spas pred nečim što mu se kod dolaska u psihijatrijsku ambulantnu činilo nepremostivo, neizlječivo i činilo ga krajnje nesigurnim i uplašenim.
Kombinacija liječenja lijekovima i psihoterapije uz učenje metoda samopomoći može efikasno pomoći pacijentu, ublažiti simptome paničnih ataka, prorijediti ih i na kraju dovesti i do izliječenja, uz napomenu da se panični poremećaj ipak sklon  recidivima tj. opetovanju simptoma.
Što se tiče lijekova, ordiniraju se lijekovi antidepresivi iz grupe  SIPPS-a   (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina) koji uravnotežuju koncentraciju serotonina u središnjem živčanom sustavu koja se smatra narušenom u paničnom poremećaju. U tu grupu spadaju lijekovi paroksetin (Seroxat), sertralin (Halea), ecsitalopram (Citram) i ostali. Ordiniraju se lijekovi iz grupe antidepresiva koji djeluju i na druge neurotransmiterske sustave u mozgu kao što su mirtazapin (Calixta). Navedeni lijekovi mogu izazvati određene neželjene popratne pojave koje uglavnom trajuprvih tjedan dana uzimanja lijeka, blage su i povlače se bez posljedica. Najbitnije je redovito i dovoljno dugotrajno uzimanje navedenih lijekova (najmanje 8-12 mjeseci) jer prerani prekid terapije povećava rizik povrata simptoma.
Druga skupina lijekova koja se ordinira su anksiolitici iz skupine benzodiazepina.Ti lijekovi smanjuju anksioznost, napetost, djeluju relativno brzo po uzimanju i donose osjetno smirenje. Pomažu pacijentu u kontroli simptoma paničnih napada, osobito početkom liječenja. Njihova primjena treba biti kratkotrajna (maksimalno 3-4 tjedna) i  pažljivo dozirana jer dugotrajnija primjena  u dozama iznad preporučenih dovodi do razvijanja ovisnosti.

Psihoterapijom se nastoje riješiti intrapsihički konflikti, radi se na kontroli anksioznosti, jačaju se obrasci ponašanja koji teže uspostavi stabilnosti, osobnog zadovoljstva i opuštenosti. Vrlo važno je podučiti pacijenta tehnikama disanja, uputiti ga u osnove i drugih tehnika opuštanja i relaksacije. Kroz psihoterapijski rad pacijent će dobiti osjećaj da nije bespomoćan pri paničnom napadu, da može kontrolirati svoje misli i osjećaje, pa time i sam panični napad.

Već samim upoznavanjem pacijenta s time što zapravo panični poremećaj jest, koliko je učestao i kakve se  mogućnosti liječenja  nude, započeo je proces liječenja jer psihološko komponenta smanjenja straha pred nepoznatim ( što za pacijenta panični napad svakako jest), upoznavanje s konkretnim  i učinkovitim mogućnostima liječenja  vrlo pozitivno djeluje na psihu pacijenta. 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Trzaj Depositphotos_2154517_L

Kako spriječiti trzanje kapaka?

Vrijeme čitanja članka: 3 minuteTrzanje oka – poznato i kao miokimija – mali je, ponavljajući pokret ili grč mišića očnog kapka. Gotovo svatko u nekom trenutku osjeti trzanje oka. To može biti dosadno, ometajuće ili čak zabrinjavajuće. Dijagnoza obično počinje jednostavnim razgovorom o simptomima, životnim navikama i medicinskoj anamnezi. U mnogim slučajevima nije potrebno specijalizirano testiranje. Ako su simptomi […]

Trzaj Depositphotos_821762652_L

Kako spriječiti trzanje kapaka?

Vrijeme čitanja članka: 3 minuteMnogi ljudi u nekom trenutku svog života primijete kratkotrajno, nehotično treperenje na jednom od svojih kapaka. Iako ove epizode mogu biti dosadne ili ometajuće, rijetko ukazuju na ozbiljan problem. Što je trzanje kapaka? Trzanje kapaka odnosi se na male, ponavljajuće pokrete mišića oko oka. Ovi pokreti su nevoljni, što znači da ih osoba ne može […]

Glavobolja

Mogu li bolovi u vratnoj kralježnici uzrokovati šum u ušima i glavobolje?

Imunološke komplikacije Depositphotos_179598782_L

Osnove transplantacije bubrega – 2. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Vrtoglavica

Što može uzrokovati trnce u tijelu, vrtoglavicu i peckanje pri mokrenju ako su nalazi uredni?

Osteonekroza Depositphotos_548151614_L

Degenerativna ozljeda meniska – 5. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteRadiološka dijagnostika Magnetna rezonancija (MR) je rijetko indicirana kao prva linija radiološke pretrage za bol u zglobu koljena kod osoba srednje i starije dobi. Ovaj pregled može biti potreban ako neoperativno liječenje nije bilo uspješno, kod jake boli kako bi se potvrdila dijagnoza ozljede meniska ili isključile druge diferencijalne dijagnoze. Magnetska rezonancija (MR) je zlatni […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija Depositphotos_11892017_L

Kognitivne funkcije u starijoj životnoj dobi

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteStarije odrasle osobe čije su kognitivne funkcije bile primjerene dobi (što uključuje promišljanje i pamćenje)  kada su vježbale i provodile aktivnosti za trening mozga, imale su bolji psihički status. Pokazalo se kako je provođenje ovih aktivnosti djelovalo bolje od ne provođenja aktivnosti ili samo od dobivanja općih zdravstvenih informacija. Augusto Mendes (Laboratorij za neuroimaging starenja […]

Psihijatrija

Kako se nositi s tugom i strahom koji se javljaju unatoč urednim nalazima srca?

Psihijatrija Depositphotos_242922356_L

Utjecaj alkohola na pojavu demencije

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteProf. JoAnn Mansons s Medicinskog fakulteta Harvard navodi kako postoji čitav niz opservacijskih studija koje su sugerirale kako alkohol štiti srce, mozak, pa čak ima i pozitivan upliv na produljenje životnog vijeka. Potom su istraživanja upućivala kako te ranije studije možda daju lažne rezultate jer su osobe koje piju alkohol uspoređivane s osobama koje ne […]

Psihijatrija

ADHD kod odraslih – 2. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minutePrepoznavanje ADHD-a u odrasloj dobi od iznimne je važnosti zbog značajnih funkcionalnih oštećenja povezanih s ovim stanjem. Istraživanja pokazuju visoku prevalenciju dodatnih komorbidnih psihičkih poremećaja, poput poremećaja raspoloženja i zlouporabe droga. Osobe s ADHD-om češće doživljavaju nesreće s ozljedama, imaju akademske i radne deficite, a zabilježena je i povećana stopa rane smrtnosti. Pacijenti se često […]

Psihijatrija

ADHD kod odraslih – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteAttention-deficit/hyperactivity disorder (ADHD), odnosno poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, čest je neurobiološki poremećaj koji se najčešće javlja u djetinjstvu. Procjenjuje se da pogađa otprilike 6 do 10% djece i oko 4,4% odraslih. Smatra se da približno 60% pacijenata kojima je dijagnoza postavljena u djetinjstvu nastavlja iskazivati simptome i u odrasloj dobi. Glavne kategorije simptoma Simptomi ADHD-a […]

Psihijatrija

Sindrom sagorijevanja – 2. dio

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaSindrom sagorijevanja ili „burn-out“ uključuje čitav niz tjelesnih i psihičkih simptoma iscrpljenosti koji nastaju kao posljedica kronične izloženosti stresnim događajima, a posljedično se mogu razviti anksiozne i depresivne smetnje. Neki od savjeta kako skrbiti o sebi uključuju sljedeće: Spavanje je važan mehanizam obnove našeg organizma, ali i psihološkog stanja. Stoga neki savjeti vezani uz moguće […]

Psihijatrija

Sindrom sagorijevanja – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: < 1 minutaZa početak odgovorite na naredna tri pitanja s DA ili NE: Ako ste na sva tri pitanja odgovorili s DA onda to predstavlja upozorenje. Naime, umjerene količine stresa u našem životu mogu biti izazovne i motivirajuće, no kada smo izloženi trajnom i pretjeranom stresu, tada se mogu pojaviti određene psihološke tegobe, osjećaj pritiska i preplavljenosti. […]

Psihijatrija

Trebam li otići psihijatru ili psihologu?