Do sredine devetnaestog stoljeća termin “histerija” obuhvaćao je konverzivni i somatizacijski poremećaj. Naziv histerija potječe od grčke riječi (maternica) jer su egipatski liječnici smatrali da su određeni simptomi uzrokovani maternicom koja putuje tijelom.
Do sredine devetnaestog stoljeća termin „histerija“ obuhvaćao je konverzivni i somatizacijski poremećaj. Naziv histerija potječe od grčke riječi („maternica“) jer su egipatski liječnici smatrali da su određeni simptomi uzrokovani maternicom koja putuje tijelom.
Tek su kasnije Sigmund Freud i Josef Breuer prvi upotrijebili naziv konverzija, da bi se kroz dijagnostičke klasifikacije taj naziv mijenjao od „konverzivne reakcije“, „histerične psihoneuroze, konverzivni tip“, do termina „konverzivni poremećaj“. Opće su preporuke da se termin „histerija“, radi različitih implikacija i značenja, više ne koristi.
Prema međunarodnoj klasifikaciji mentalnih poremećaja konverzivni poremećaji su označeni kao disocijativni poremećaji, a karakterizira ih djelomičan ili potpuni gubitak normalne integracije između sjećanja na prošle događaje, svijesti o identitetu i neposrednih osjeta te kontrole tjelesnih pokreta. Pretpostavlja se da je podloga ovih poremećaja psihogena, a njihova pojava je usko vremenski povezana s traumatskim događajem, nekim velikim ili nerješivim problemima koji su se dogodili u životu osobe, ili s postojećim odnosima koji su narušeni.
Konverzivni simptomi predstavljaju poremećaj tjelesnog funkcioniranja i karakteristično se javljaju u stresnoj situaciji. Važno je napomenuti da se tjelesni simptomi koji se jave ne poklapaju sa suvremenim konceptima anatomije i fiziologije središnjeg i perifernog živčanog sustava, odnosno kao što je već rečeno, uz pojavu simptoma ili deficita vezani su psihološki čimbenici te da pojavi ili pogoršanju simptoma ili deficita prethodi neki konflikt ili drugistresor.
Poremećaj se može javiti u bilo kojoj dobi, ali je najčešći u adolescenciji i mladoj dobi. Dva puta je češći kod žena nego kod muškaraca. Podaci pokazuju da se čak kod jedne trećine opće populacije nekada tijekom života jave određeni simptomi, iako nisu izraženi u dovoljnoj mjeri da bi zadovoljili ovu dijagnozu. Vrlo se često istovremeno uz ovaj poremećaj javlja veliki depresivni poremećaj, anksiozni poremećaj, somatizacijski poremećaj i poremećaj ličnosti (osobito histrionični i pasivno-ovisni tip).
Konverzivni je poremećaj karakteriziran prisutnošću sljedećih simptoma: paraliza, sljepoća, mutizam, anestezija i parestezija (posebno ekstremiteta), a distribucija tih smetnji obično je nekonzistentna s centralnim ili perifernim neurološkim poremećajem. Može se također javiti gluhoća, sljepoća, abnormalni pokreti, poremećaj hodanja, slabost, pseudoepileptički napadi, itd.
Tako na primjer, ono što izgleda kao paraliza, zapravo može predstavljati nemogućnost da se izvede određeni pokret ili da se pomakne određeni dio tijela, bez oštećenja odgovarajuće motoričke inervacije. Takvi su simptomi često nekonzistentni, pa se događa da se u nekim situacijama kada je pažnja osobe preusmjerena na neku drugu aktivnost, “aktivira” taj dio tijela. Refleksi su obično neoštećeni, kao i tonus mišića. Isto se događa kada na primjer postoje smetnje gutanja – osoba jednako teško guta krutu i tekuću hranu.
Pojam konverzija zapravo znači da se neugodan afekt koji je izazvan problemima i konfliktima koje osoba ne zna riješiti, pretvara u simptome koji se obično povuku nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Takve osobe često poriču probleme ili poteškoće koji postoje, a koje su drugim osobama očigledne.
23.12.2015