Infekcijski endokarditis je upalna bolest koja zahvaća srčane zaliske tj. valvule. Najčešće je zahvaćena aortna i mitralna valvula, rjeđe trikuspidna, a najrjeđe pulmonalna valvula.
Osim srčanih valvula infekcijom mogu biti zahvaćeni i implantati koji se ugrađuju u srce kao što su umjetne srčane valvule bilo biološke ili mehaničke, elektrode elektrostimulatora srca i implantabilnog kardioverter defibrilatora. Pojavnost infekcijskog endokarditisa je oko 1,7 – 6,2 slučajeva na 100.000 bolesnika godišnje. Pojavnost bolesti je značajno veća u ovisnika o drogama koje uzimaju intravenskim putem.
Najčešći uzročnici infekcijskog endokarditisa su gram-pozitivne bakterije iz skupina streptokoka, stafilokoka i enterokoka, a rjeđe su gram-negativne bakterije, a znatno rjeđe su gljivice. Postoje neka stanja i bolesti srca koja pogoduju nastanku infekcijskog endokarditisa. To su reumatska vrućica, starije dobne skupine, nekontrolirana primjena antibiotika, bolesnici na hemodijalizi, nositelji umjetnih srčanih valvula i ovisnici o drogama. Osnovni patološki proces u infekcijskom endokarditisu je stvaranje tromba i vegetacija na valvulama, a koji su naseljeni uzročnim mikroorganizmima. Kako bolest napreduje tako se i povećavaju vegetacije. Krajnji ishod bolesti je skvrčavanje vegetacije i valvule, kalcifikacije i oštećenje funkcije valvule tj. zaliska.
Povišena tjelesna temperatura najčešći je simptom infekcijskog endokarditisa i to prema literaturnim podacima u oko 90 % slučajeva. Šum na srcu nalazimo u oko 85 % bolesnika. Uz povišenu tjelesnu temperaturu ostali simptomi su umor, gubitak apetita, pospanost, bljedilo kože, znojenje, gubitak tjelesne težine, otežano disanje i nedostatak zraka. Simptomi mogu biti povezani s komplikacijama koje mogu biti imunološke prirode, zatajivanje srca i embolijski događaji. Od imunoloških promjena treba spomenuti glomerulonefritis tj.upalu bubrega, perikarditis, bolove u zglobovima i bolne čvoriće na jagodicama prstiju. Zatajivanje srca nastaje zbog oštećenje srčanih valvula i širenja infekcije na tkivo oko valvule. U embolijske događaje spada moždani udar, plućna embolija, embolije arterija u trbuhu i arterija ruku ili nogu. U nekih bolesnika embolijski događaj može biti prvi simptom infekcijskog endokarditisa.
Za dijagnozu infekcijskog ednokarditisa uz anamnezu i klinički pregled koriste se hematološke, serološke, mikrobiološke i imunološke pretrage, EKG, Rtg pluća i srca, transtorakalna i transezofagusna ehokardiografija, ultrazvuk trbušnih organa, ehosonografija perifernih krvnih žila i kompjutorizirana tomografija (CT). Važna pretraga je hemokultura i antibiogram kojima se identificira uzročnik i određuje se njegova osjetljivost na antibiotike.
Bolesnici s infekcijskim endokarditisom moraju se liječiti u bolnici. Liječenje se provodi antibioticima koji se primjenjuju intravenski. Obično s primjenjuje kombinacija antibiotika, a trajanje liječenja je od 4-6 tjedana i ovisi o vrsti uročnika. Kirurško liječenje potrebno je u onih bolesnika s akutnim zatajivanjem srca teškog stupnja, u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije zahvaćene srčane valvule, pri ponavljanim embolijama i u bolesnika sa znakovima infekcije unatoč propisno provedene terapije.
Iz Belupove ljekarne, u liječenju infekcijskog endokarditisa mogu se primijeniti antibiotici iz skupine aminoglikozida: GENTAMICIN i iz skupine cefalosporina: CEFALEKSIN.
23.12.2015
