Trudnoća traje devet mjeseci – dovoljno dugo da se trudnica nađe u svim mogućim milim i nemilim životnim situacijama, planirano ili neplanirano.
Pa čak i u inače vrlo smirene žene, zbog sada drugačije razine hormona, ona se počinje osjećati i ponašati drugačije, okolina bi rekla kako se “vidi da je trudna” (napokon, nije bez osnova sinonim za trudnoću drugo stanje). Neke situacije izazvat će pozitivne emocije – radost, veselje, novi polet, neke negativne – žalost, srdžbu, nervozu.
Kaže se kako beba, u majčinoj utrobi, osjeća sve što osjeća i mama. Dakle – i veselje i tugu, sreću i ljutnju, smirenost i nervozu.
Koliko je u tomu znanstvene podloge nije sasvim jasno, no zbog biokemijskih procesa koji se dešavaju u snažnim emocijama, svakoj trudnici savjetujemo neka bude smirena. Ni previše pozitivnih emocija nije poželjno, a još su manje poželjne negativne emocije (u oba slučaja dešava se “napad” adrenalina, ubrzani rad srca, povišenje krvnog tlaka, moguće su prijevremene kontrakcije i mnoge druge neželjene posljedice).
Kako se i može li se trudnica zaštiti od takovih snažnih, ponajprije negativnih emocija?
Prije svega, postoje situacije na koje se ne može utjecati (smrt ili teška bolest bliske i voljene osobe, rastava, ostanak bez posla, problemi financijske prirode…) i na koje se može utjecati (neugodne međupartnerske i obiteljske situacije, konfliktne situacije u prijevozu ili trgovini i slično mogu se i trebaju izbjeći!). U situacijama na koje se ne može utjecati od pomoći su lijekovi (koji se smiju primijeniti u trudnoći) i tretmani kod psihijatra/psihologa (preporuča se u tretmane uputiti oba partnera).
U situacijama koje se mogu spriječiti mnogo se može postići samokontrolom. No, to nije nešto što će se naučiti u trudnoći. Ako je trudnica i inače vrlo emotivna, impulzivna osoba, vjerojatnije je kako će takva biti i u trudnoći. Stoga se i u njih smije i treba preporučiti primjena lijeka. Najčešće primijenjivani lijek u tom smislu je tzv. trudnička tableta (benzodiazepinski preparat od 2 mg, koji se smije uzeti tek na preporuku ginekologa!).
Neovisno osjeća li doista beba ono što osjeća i majka, navedene situacije nipošto nisu bezazlene. U trudnica koje proživljavaju snažne, naročito negativne emocije ili koje su i prije zanošenja imale određenih psihičkih/psiholoških problema, češće se može razviti poslijeporođajna depresija, tzv. baby-blues, no u onih koje su inače emocionalno i psihički stabilne (iako ni to nije uvjet). A baby-blues je vrlo ozbiljno emocionalno i psihičko stanje u babinjača, koje može završiti letalno i za majku i za dijete.
Stoga se ne smije potcijeniti ništa što trudnica napomene kao nešto što ju muči – svakom simptomu se treba ozbiljno pristupiti, kako bi se na vrijeme i pravovaljano reagiralo. Uostalom, tako i postupamo – svakoj trudnici posvećujemo dovoljno vremena i pažnje, koja im je sada itekako potrebna.
23.12.2015
