Prehrana kod bolesti štitnjače
Poštovani,
Imam autoimunu bolest štitnjače- Hashimoto, hipotireozu te peludne alergije.
Dugo sam proučavala na internetu kako si pomoći prehranom i naišla sam na Paleo prehranu te sam već 6 mjeseci na njoj, no ne na prestrogom režimu.
Znači, ne jedem šećer, gluten, žitarice, krumpir, rižu…
Zanima me može li takva vrsta prehrane, bez žitarica biti štetna za probavni sustav.
Možda mi nedostaje vlakana koje žitarice daju…ili pak nešto drugo.
Imam nekoliko pitanja za Vas pa molim da mi pomognete.
1) Također sam pročitala da su žitarice štetne jer sadrže antinutrijente, je li to istina?
2) Je li istina da fitinska kiselina iz žitarica i orašatih plodova sprječava apsorpciju hranjivih tvari i minerala u organizmu?
3) Postoji li negdje tablica sa preporučenim dnevnim unosom npr. voća, mesa za 20-ogodišnju djevojku? Ne znam pretjerujem li možda…
4) Je li istina da ja ne bih trebala konzumirati goitrogene namirnice (brokulu, cvjetaču…) pošto one ometaju apsorpciju joda koji je potreban za proizvodnju hormona štitnjače.
5) Što mislite o Auto Imunom Protokolu, koji je ogranak Paleo prehrane a namijenjen izlječenju autoimunih bolesti?
Molim Vas za savjet kakva je prehrana/dijeta najbolja za mene i moju bolest štitnjače, već sam očajna.
(Imam 20 godina, 178 cm i 55 kg.)
Unaprijed hvala na odgovoru i lijep pozdrav!
20.11.2018
Odgovara
prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender klinička nutricionistkinja, viša znanstvena suradnicaPoštovana,
Korekcija prehrane kod Hashimotovog tireoiditisa ima smisla u smjeru bezglutenske prehrane, te smanjenja unos nepoželjnih nutrijenata poput konzumnog šećera, međutim, nema osnove za ukidanjem svih vrsta žitarica.
Na hranu obično gledamo kao na izvor korisnih i hranjivih tvari koje nam osiguravaju život i zdravlje. Uz korisne tvari neka hrana sadrži i tzv. antinutrijente: tvari koje sprečavaju apsorpciju drugih sastojaka koje hrana sadrži. Ovisno o funkciji, ti antinutrijenti mogu blagotvorno ili štetno djelovati na zdravlje. Primjerice, fitati iz žitarica ometaju apsorpciju minerala pa su stoga potencijalno štetni, a kupusnjače koje sadrže pregršt korisnih fitotvari mogu djelovati nepovoljno na osobe s poremećajem rada štitne žlijezde.
Budući da definicija antinutrijenta nije posve jednoznačna, u tu kategoriju mogu se ubrojiti i neki „prirodni otrovi“ koje nalazimo u hrani. Jednostavnom metodom pokušaja i pogrešaka naši su preci tijekom niza stoljeća naučili razlikovati sigurnu od opasne hrane. Određenu hranu stoga danas uopće ne konzumiramo. Neku uzimamo samo u malim količinama, a naše je tijelo pritom tretira kao otrov. Pojedinu pak pripremamo posebnim metodama koje razgrađuju otrov i smanjuju rizik da će nam hrana narušiti zdravlje. Stoga je za borbu protiv antinutrijenata potrebno i nešto znanja u kuhinji.
Tako se primjerice sirovi krumpir mora skuhati prije konzumacije kako bi se štetni solanin pretvorio u bezopasnu supstancu. Kako bi uklonili tvari koje bi nam mogle umanjiti doživljaj uživanja u grahu, grahorice je potrebno ranije namočiti, a vodu od namakanja baciti. Također, raznovrsne suhe žitarice i mahunarke potrebno je prije kuhanja dobro isprati u cjedilu kako bi se odstranile nečistoće i tvari neugodnog okusa. I razni toksini poput nedavno često spominjanog aflatoksina trebali bi se izbjegavati u prehrani, a slična je situacija i sa živom i kadmijem iz ribe.
Fitati iz žitarica
Cjelovite žitarice sadrže fitate, tvari za koje je pokazano da smanjuju apsorpciju i iskorištavanje nekoliko minerala, uključujući željezo, cink i kalcij. Za većinu ljudi fitati u prehrani ne predstavljaju veći problem, no u slučaju pretjerane konzumacije cjelovitih, posebice nekuhanih, sirovih žitarica potrebno je razmisliti o dodatnom uzimanju minerala. Teorijski, prehrana s iznimno visokom količinom raznovrsnih vlakana kao što je stroga veganska dijeta ili dijeta sirovom hranom može ometati apsorpciju minerala. Međutim, u praksi se takva stanja u pravilu ne susreću te stoga ova saznanja ostaju na razini teorije.
Goitrogeni iz povrća
Razno povće iz porodice kupusnjača bogato je goitrogenim glukozinolatima, a posebno velike količine sadrže kupusnjače te bijela repa (turnip) i repa (rutabaga). Goitrogeni mogu ometati rad štitne žljezde te osobama sa poremećenom funkcijom štitne žljezde proporuča izbjegavanje konzumacije ovih namirnica.
S druge strane, poznata je antikarcinogena aktivnost tih istih glukozinolata te se često preporučuje konzumacija brokule, prokulica, cvjetače, kupusa, potočarke i gorušice. To povrće ujedno sadrži enzim mirozinazu potreban za konverziju inaktivnog prekursora u aktivni spoj iz skupine glukozinolata. Visoka temperatura i dugo kuhanje uništavaju mirozinazu. Stoga brokulu (i drugo povrće iz ove skupine) nije dobro prekuhavati nego samo kratko blanširati,a to vrijedi i za druge kupusnjače. Zanimljivo je da su glukozinolati poznati „pomagači“ u detoksikaciji aflatoksina i posebno učinkovito štite od karcinoma debelog crijeva.
Općenito, bolesti štitne žlijezde, poglavito autoimune bolesti štitnjače, u kliničkoj su praksi među najčešćim endokrinim abnormalnostima. U patogenezi ovih bolesti leže brojni čimbenici uključujući genetske, okolišne i hormonalne.
Prehrana kod hipotireoze
Hipotireoza je poremećaj metabolizma uzrokovan smanjenjem količine hormona štitnjače u tijelu koji se očituje brojnim simptomima. S obzirom da hormoni štitnjače kontroliraju brzinu kojom se zbiva izmjena tvari u našem organizmu, kada je funkcija štitnjače smanjena dolazi do usporavanja tjelesnog metabolizma. Javlja se umor, zaboravljivost, povećanje tjelesne mase, nepodnošljivost hladnoće, opstipacija, suhoća kože i kose.
Najčešći uzrok hipotireoze je kronična autoimuna upala štitnjače pri čemu dolazi do propadanja tkiva štitnjače i posljedično gubitka njezine endokrine funkcije. Zbog greške u prepoznavanju, organizam stvara protutijela na sastavne dijelove štitnjače, a ta protutijela dovode do nepovratnog oštećenja štitnjače i polaganog slabljenja njezine funkcije.
Prehranu valja temeljiti na cjelovitim žitaricama, voću, povrću, ribi, peradi, grahoricama i orašastim plodovima.
Nekolicina nutrijenata igra ključne uloge u funkciji štitne žlijezde i sintezi hormona štitnjače. Dodatak selena, cinka i bakra i odabir hrane koja je bogata ovim mineralima može biti korisna nutritivna strategija kod hipotireoidizma. Cink nalazimo u govedini, kamenicama, zobenoj kaši, piletini, jetri, špinatu, orašastim plodovima i sjemenkama.
Bakar nalazimo poglavito u jetri i iznutricama, jajima, kvascu, grahoricama, orašastim plodovima i sjemenkama. Jedan od najboljih izvora selena su brazilski oraščići.
Adekvatan unos aminokiseline tirozin, prekursora hormona štitnjače, također igra ulogu u regulaciji funkcije štitnjače. Stoga prehrana ne smije biti manjkava proteinima, a neki stručnjaci preporučuju suplementaciju aminokiseline tirozin u dozi od 500 – 1500 mg, jer može polučiti terapijski učinak.
Svima je dobro poznata veza joda i štitnjače te se stoga kod hipotireoidizma preporučuje hrana bogata jodom poput ribe i morskih algi te jodirana sol. U Hrvatskoj se kuhinjska sol obvezatno obogaćuje kalijevim jodidom još od 1958. godine.
Istovremeno valja izbaciti hranu koja koči korištenje joda u organizmu (koja sadrži goitrogene), a to su namirnice poput kupusa, brokule, karfiola, kukuruza, slatkog krumpira, gorušice, soje, kikirikija, pinjola, bresaka i krušaka. Posebice nije uputno konzumirati ove namirnice sirove, budući da kuhanje obično inaktivira goitrogene.
Slab rad štitnjače direktno utječe na metabolizam pa je neophodan adekvatan unos vode. Najmanje 8-12 čaša vode na dan potrebno je za adekvatno odvijanje metaboličkih procesa.
Srdačan pozdrav!
Vaše pitanje je odgovoreno.
