Jedna od najvećih komplikacija koje se mogu javiti kod osoba s Parkinsonovom bolešću je razvoj psihoze…
Jedna od najvećih komplikacija koje se mogu javiti kod osoba s Parkinsonovom bolešću je razvoj psihoze. To se u prvom redu odnosi na pojavu halucinacija ili sumanutih ideja. Rizični čimbenici za razvoj psihoze u sklopu Parkinsonove bolesti uključuju trajanje bolesti, prisustvo demencije, senzorna oštećenja ili insomniju, uporabu agonista dopamine ili možda ACE inhibitora ili gena transportera dopamina.
Pregledni radovi (među njima rad KJ Blacka iz 217. godine) navodi da premda većina osoba s Parkinsonovom bolešću nema psihotične simptome, tijekom vremena većina će u jednom trenutku razviti psihozu.
Prvi korak u liječenju je postavljanje dijagnoze, što uključuje isključivanje drugih uzroka psihoze – shizofrenije, poremećaja raspoloženja s psihotičnim simptomima – no osobito je važno isključiti delirij.
Sljedeći je korak isključivati antiparkinsonike, obično sljedećim redoslijedom: antikolinergici, amantadin, a zatim dopaminski agonisti. Neki kliničari također isključuju inhibitore monoaminooksidaze i inhibitore katehol-O-metil transferaze (COMT). Simptomi Parkinsonove bolesti često će se pojačati zbog promjena lijekova, pa će biti potrebno povećanje doze levodope. Ako nakon navedenih intervencija psihoza i dalje traje, doza levodope može se smanjiti ako je moguće, no pacijenti često već primaju minimalnu dozu za motoričku funkciju.
Nakon toga obično je potrebno uvođenje antipsihotika. Uvijek se uzima u obzir odnos rizika i pomoći. Od blažih simptoma, s vremenom se oni pogoršavaju tako što postaju češći, kompliciraniji, bez uvida pacijenta u to da se radi o promjeni stvarnosti. Posljedično se mogu javiti različite promjene u ponašanju s opasnim komplikacijama. U svakom slučaju navedene simptome potrebno je liječiti.
Neke su studije pokazale učinkovitost klozapina, dok su druge ukazale na blaže pogoršanje parkinsonizma u slučaju korištenja klozapina. Konsenzusom je zaključeno da klozapin ne pogoršava bitno motoričke simptome kod Parkinsonove bolesti. U SAD-u je nedavno odobren pimavanserin, inverzni agonist serotoninskih 2A receptora.
Uvođenje novijih atipičnih antipsihotika potaknulo je nadanja o boljoj toleranciji.
Risperidon u nižim dozama početno je djelovao obećavajuće, no pojavile su se teško podnošljive motoričke nuspojave. Olanzapine je pokazao određenu učinkovitost, no doveo je do pogoršanja motoričkih funkcija.
Aripiprazol je pokazao mješovite rezultate no uz pogoršanje parkinsonizma kod nekih pacijenata.
Kvetiapin se pokazao kao lijek koji se dobro tolerira, no neke studije ne pokazuju dovoljnu učinkovitost. Ipak zbog dobre podnošljivosti često je izbor u liječenju.
Neke studije govore da elektrostimulativna terapija može biti od koristi.
Rizični čimbenici za razvoj psihoze u sklopu Parkinsonove bolesti uključuju trajanje bolesti, prisustvo demencije, senzorna oštećenja ili insomniju, uporabu agonista dopamine ili možda ACE inhibitora ili gena transportera dopamina.
Pregledni radovi (među njima rad KJ Blacka iz 217. godine) navodi da premda većina osoba s Parkinsonovom bolešću nema psihotične simptome, tijekom vremena većina će u jednom trenutku razviti psihozu.
Prvi korak u liječenju je postavljanje dijagnoze, što uključuje isključivanje drugih uzroka psihoze – shizofrenije, poremećaja raspoloženja s psihotičnim simptomima – no osobito je važno isključiti delirij.
Sljedeći je korak isključivati antiparkinsonike, obično sljedećim redoslijedom: antikolinergici, amantadin, a zatim dopaminski agonisti. Neki kliničari također isključuju inhibitore monoaminooksidaze i inhibitore katehol-O-metil transferaze (COMT). Simptomi Parkinsonove bolesti često će se pojačati zbog promjena lijekova, pa će biti potrebno povećanje doze levodope. Ako nakon navedenih intervencija psihoza i dalje traje, doza levodope može se smanjiti ako je moguće, no pacijenti često već primaju minimalnu dozu za motoričku funkciju.
Nakon toga obično je potrebno uvođenje antipsihotika. Uvijek se uzima u obzir odnos rizika i pomoći. Od blažih simptoma, s vremenom se oni pogoršavaju tako što postaju češći, kompliciraniji, bez uvida pacijenta u to da se radi o promjeni stvarnosti. Posljedično se mogu javiti različite promjene u ponašanju s opasnim komplikacijama. U svakom slučaju navedene simptome potrebno je liječiti.
Neke su studije pokazale učinkovitost klozapina, dok su druge ukazale na blaže pogoršanje parkinsonizma u slučaju korištenja klozapina. Konsenzusom je zaključeno da klozapin ne pogoršava bitno motoričke simptome kod Parkinsonove bolesti. U SAD-u je nedavno odobren pimavanserin, inverzni agonist serotoninskih 2A receptora.
Uvođenje novijih atipičnih antipsihotika potaknulo je nadanja o boljoj toleranciji.
Risperidon u nižim dozama početno je djelovao obećavajuće, no pojavile su se teško podnošljive motoričke nuspojave. Olanzapine je pokazao određenu učinkovitost, no doveo je do pogoršanja motoričkih funkcija.
Aripiprazol je pokazao mješovite rezultate no uz pogoršanje parkinsonizma kod nekih pacijenata.
Kvetiapin se pokazao kao lijek koji se dobro tolerira, no neke studije ne pokazuju dovoljnu učinkovitost. Ipak zbog dobre podnošljivosti često je izbor u liječenju.
Neke studije govore da elektrostimulativna terapija može biti od koristi.
2.10.2019
