Ovisni poremećaj ličnosti (ili pasivno-ovisni poremećaj) jedan je od tipova poremećaja ličnosti, a karakterizira ga osjećaj bespomoćnosti, submisivnosti, potrebom osobe da se drugi za njega/nju brinu, nesposobnošću donošenja odluka i potrebom za stalnom podrškom.
Ovisni poremećaj ličnosti (ili pasivno-ovisni poremećaj) jedan je od tipova poremećaja ličnosti, a karakterizira ga osjećaj bespomoćnosti, submisivnosti, potrebom osobe da se drugi za njega/nju brinu, nesposobnošću donošenja odluka i potrebom za stalnom podrškom. Takve osobe postaju emocionalno ovisne o drugima, zahtjevne su, pasivne i stalno se trude ugađati drugima. Imaju izražen strah od separacije. Ova vrsta poremećaja spada među najčešće poremećaje ličnosti, a nešto je češći kod žena.
Glavne osobine su sljedeće:
-
nesposobnost donošenja odluka, čak i u uobičajenim, svakodnevnim situacijama, ako nemaju pomoć ili savjet drugih osoba,
-
izbjegavanje vlastite odgovornosti i svih zadataka u kojima je potrebno neovisno funkcioniranje ili preuzimanje odgovornosti,
-
naglašen strah od napuštanja te osjećaj bespomoćnosti i beznadežnosti u slučaju završetka emotivnog odnosa, uz započinjanje nove veze odmah nakon završetka prethodne,
-
pretjerana osjetljivost na kritiku,
-
izrazit strah od usamljenosti ili nemogućnost osobe da bude sama,
-
spremnost na prihvaćanje zanemarivanja i zlostavljanja od strane drugih osoba,
-
stavljanje potreba drugih ispred svojih,
-
pesimizam i nedostatak samopouzdanja, što uključuje i uvjerenje da nisu sposobni voditi brigu o sebi,
-
sklonost naivnosti i bježanju u maštu,
-
nesposobnost samostalnog započinjanja zadataka te
-
izbjegavanje suprotstavljanja ili neslaganja s drugima radi straha od gubitka podrške ili odobravanja.
Budući da takve osobe karakterizira pesimizam, pasivnost, strah od iskazivanja seksualnosti i agresije uz manjak samopouzdanja, vrlo često dugo mogu ostati u nezadovoljavajućim odnosima s partnerima koji su skloni alkoholu, zlostavljaju ih i općenito su nasilni.
Iako točan uzrok za nastanak ovog poremećaja nije poznat, vjerojatno uključuje biološke i razvojne čimbenike. Jedna od pretpostavki jest da na razvoj ovog poremećaja utjecaj ima autoritaran ili pretjerano zaštitnički roditeljski stav.
Kao i inače u slučaju poremećaja ličnosti, ove osobe obično same ne traže pomoć. Najčešće se to dogodi kada radi vlastitog načina ponašanja i funkcioniranja imaju već brojne probleme s kojima se ne znaju nositi. Skloni su razvoju depresije ili anksioznosti, a ponekad i paničnih napada, što ih može potaknuti da potraže pomoć. Glavna metoda liječenja je psihoterapija, a cilj je pokušati ojačati osobu kako bi postala samostalnija i aktivnija, pri čemu je važno da se u odnosu na terapeuta ne razvije osjećaj ovisnosti. Medikamenti se propisuju u slučaju postojanja depresivnog ili anksioznog poremećaja, no s oprezom jer također postoji opasnost za razvoj ovisnosti o lijekovima ili njihove zlouporabe.
23.12.2015
